Danas je u Anchorageu to bila više parada. Tisuće gledalaca pozdravile su goniče koji su se provezli na saonicama u koje su upregnuti haskiji. Od nedjelje će Iditarod biti surova utrka. Pravi start je u Willowu, stotinjak kilometara dalje, pravom pionirskom mjestu.

Prodefiliralo je 68 zaprega, a među goničima je i 18 žena od kojih čak osam vozi prvi put. U najtežoj utrci, uspoređuje li se bilo koji sport, osim Amerikanaca sudjeluje još pet zaprega iz Kanade i jedna iz Norveške. Jedna je norveška zaprega u posljednji trenutak otkazala sudjelovanje.

Pred zapregama je više od 1800 kilometara staze na kojima je uz vjetar od 100 kilometara na sat za vrijeme utrke zabilježena najniža temepratura od minus 73,3 Celzijeva stupnja. Nakon prijelaza preko dva gorja goniči izlaze na golemu zaravan te uz zlatonosnu rijeku Yukon jure prema mjestašcu Nomeu na obali Čukotskog mora.

U utrci je većina sudionika s eskimskim korijenima (uključujući i Norvežane), a pobjednika na Aljasci slave više nego ijednog drugog sportaša. Iako goniči često poznati uzgajivači haskija prema kojima gaje poseban odnos, a psi na startu drhte više od želje za jurnjavom nego od straha, jasno je da će mnogo pasa uginuti na putu do cilja.

Nagrada za pobjednika nipošto nije glavni razlog sudjelovanja u utrci jer se za taj iznos može kupiti samo jedan pošteni terenski kamionet kojega ondje i onako voze gotovo svi.

Izvor: Vecernji list

To im je omiljeni sport na Aljasci.