Četiri strategije protiv usamljenosti

Najefikasniji način u borbi protiv osamljenosti je mijenjanje načina poimanja stvarnosti i razmišljanja o drugima, utvrđeno je nakon temeljitog preispitivanja rezultata prethodnih istraživanja.



Ovi nalazi mogu pomoći liječnicima i psiholozima u pronalaženju boljih pristupa liječenju osamljenosti, budući da je poznato da osamljenost djeluje kao faktor rizika kod bolesti srca, ali i drugih zdravstvenih problema. Nedavnim istraživanjima su pokazani negativni utjecaji osamljenosti na krvni tlak, kvalitetu spavanja, razvoj demencije i druge pokazatelje zdravlja. Time je osamljenost svrstana među one faktore zdravstvenog rizika, poput pretilosti ili pušenja, na koje se može djelovati na više načina.

"Porast izoliranosti ljudi u društvu prati niz zdravstvenih problema", rekao je John Cacioppo, profesor psihologije na University of Chicago. "Saznanje da osamljenost donosi zdravstvene poteškoće otvara i pitanje što možemo učiniti da je ublažimo." S ciljem pronalaženja učinkovitog načina za smanjenje osamljenosti, Cacioppo i njegov tim istraživača sa University of Chicago preispitali su nalaze brojnih ranijih istraživanja na tu temu. Njihovi nalazi su objavljeni u časopisu Personality and Social Psychology Review. Autori zaključuju da najbolje rezultate daju zahvati usmjereni prema izmjeni socijalne spoznaje, a ne oni koji poboljšavaju socijalne vještine ili mogućnosti za društvenu interakciju.

Primjenom meta-analize raščlanjene su metode i rezultati iz velikog broja prethodnih radova koji ispituju načine djelovanja protiv samoće. Uočeno je da su primjenjivane četiri vrste strategija: poboljšanje socijalnih vještina, povećanje socijalne potpore, stvaranje mogućnosti za društvenu interakciju i upućivanje na rješavanje socijalne kognicije.

Među prethodnim studijama istraživači su izabrali njih 20 koje su primijenile najstrože kriterije pri dizajniranju pokusa. Među randomiziranim, kontroliranim pokusima uočili su utjecaj koji donosi malo, ali statistički značajno smanjenje usamljenosti. Raščlanjivanje prema strategijama je pokazalo da intervencije usmjerene na socijalnu kogniciju, misli osobe o sebi i drugima daju daleko najbolje rezultate. "Samoću sve više smatramo pitanjem poimanja, te stoga podložnom promjeni", rekao je Christopher Masi, docent na University of Chicago Medical Center i glavni autor ove studije.

U smanjivanju samoće mogu se primijeniti četiri postupka koji pomažu u razbijanju kruga negativnih misli o vlastitoj vrijednosti i o nepovoljnom mišljenju drugi ljudi. Dobre rezultate daje i primjena kognitivno-bihevioralne terapije, tehnike koja se također primjenjuje za liječenje depresije, poremećaja uzimanja hrane i drugih problema, navode autori. "U liječenju osamljenosti najbolje rezultate ne donosi osiguravanje drugih osoba s kojima osamljeni ljudi mogu komunicirati, pružanje socijalne potpore ili podučavanje socijalnih vještina. Ključna je promjena u percepciji i razmišljanju osamljenih ljudi i njihovom djelovanju prema drugim ljudima", rekao je Cacioppo. Također je ispitano da li su grupne intervencije učinkovitije pri smanjivanju usamljenosti od individualnih terapija. Nasuprot prijašnjem stavu koji je davao prednost grupama ovo istraživanje nije uočilo prednost grupnih pred individualnim tretmanima.

"To nije iznenađujuće jer očekivati da će samo sakupljanje određenog broja usamljenih ljudi na istom mjestu donijeti neke prednosti nije realno ako razumijete temeljne uzroke samoće", rekao je Masi. "Nekoliko istraživanja je pokazalo da usamljeni ljudi imaju pogrešne pretpostavke o sebi i o tome kako ih doživljavaju drugi ljudi. Njihovo grupiranje ima isti učinak kao i povezivanje ljudi s abnormalnom percepcijom, što ne donosi promjenu". Cacioppo, Masi i ostali članovi tima se nadaju da se njihovi nalazi naći primjenu u ocjenjivanju intenziteta i pri liječenju samoće. Moguće je planirati intervencije različitih intenziteta za potrebe psihologa i liječnika primarne zdravstvene zaštite kod ljude s manje ili jače izraženom osamljenošću. No, preporučuje se djelovanje na socijalnu kogniciju koja donosi najveće poboljšanje.

"Mislim da se osamljenost sve više prepoznaje kao važan problem u medicini, koji pojačavaju demografska kretanja u društvu", rekao je Masi. "Pronašli smo učinkoviti tip intervencije i nadamo se njegovoj široj primjeni."

Izvor: The University of Chicago Medical Center
Preuzeto sa: Znanost

Jedna avionska karta za Tajland potvrdjeno leci usamljenost.

Jedan kondom manje na Tajlandu potvrđeno donosi radosti HIV-a u vaše telo. 

HIV ne postoji 

E šta sve nećete smisliti da nam ogadite kondome, ništarije jedne. 

Sto bi Pekic rekao, svako od nas svojom kozom mora da izmeri koliko mu je znacajna pripadnost skupini...
Neki ljudi ne mogu da zive u skupini, dok drugi ne mogu da zive bez skupine...

Srecom... danas ne moras da postanes isposnik i goris u pustinji da bi ziveo zivot bez copora...

Da, dovoljno je da obrises facebook profil.

Nista novo, koren svakog problema treba da se trazi u sebi a ne u drugim ljudima

Usamljenost je posledica pretezno vlastitog izbora pojedinca a ne drustva oko njega. Da se razumemo, ima i drustvo uticaja i to velikog ali sam "koren" problema je u pojedincu

usamljenost je dobra , ponekad . treba otici iz guzve i ostati bar malo sam sa sobom . samo , treba znati kad je dosta . jer svako od nas postane zivotinja ako je predugo sam.

Jesi to cuo od Ajfila? 

Stidljivost i usamljenost

Kada biste nekog zamolili da opiše stidljivog čoveka, verovatno biste dobili otprilike ovakav odgovor
 "To je neko ko je miran, teško se uključuje u razgovor i teško ga je upoznati ".
Medjutim, ako stidljivog čoveka zamolite da opiše samog sebe, odgovor će biti sasvim drugačiji: "Čini mi se da svi gledaju u mene i misle kako glupo izgledam dok crvenim, zamuckujem i nisam u stanju reći bilo šta zanimljivo ili smešno ". Budući da stidljiv čovek i ne pomišlja kako i drugi imaju slične teškoće, tom samoopisu dodaće: " Svi se šale i zabavljaju osim mene ".


Može vam se dogoditi da zbog stidljivosti prestane uživati u životu i da postanete veoma usamljeni.


Pojam stidljivosti obuhvata mnoštvo različitih teškoća. Umeće zajedničkog života sa drugim ljudima nije urodjeno.Tome nas u detinjstvu i mladosti uče roditelji, rodjaci i prijatelji.Ponekad se to umeće ne savlada u potpunosti i stoga se kasnije u životu medju ljudima osećamo zbunjeno i neugodno. Neki ljudi, na primer, znaju šta žele nekome reći ali od prevelikog straha to ne uspevaju i zato ih hvata još jači strah. Neki očajnički žele uspostaviti kontakt s drugima, ali naprosto ne znaju šta bi pritom rekli. Drugi znaju šta bi rekli, ali ne mogu naći prave reči. Neki ljudi ne znaju šta bi rekli nakon pozdrava. Drugi opet sa lakoćom neobavezno brbljaju, ali kad razgovor postane malo ličniji zbunjeno ućute.Takvi ljudi imaće mnogo poznanika, ali nijednog bliskog prijatelja.


Stidljivost i usamljenost povezani su sa tim kakva ste osoba i koliko dobro ste naučili sebe izraziti i pokazati drugima.Upitanju su socijalne veštine, pre svega veština slušanja i izražavanja.


Biti dobar slušalac ne znači samo prijateljski i sa iščekivanjem gledati u sagovornika, već postavljati prava pitanja, koja nisu lična i sagovornika ne ugrožavaju, npr "Koliko dugo živite ovde? "


Nekada su ljudi čekali da budu predstavljeni, a danas se uglavnom morate sami predstavljati. Na zabavi, gde je uobičajeno predstaviti se možete reći: " Zdravo, upravo sam stigla. Muzika je malo preglasna, zar ne? Usput, ja sam Svetlana. A kako se vi zovete?"


Znati kako i kada valja prekinuti razgovor jednako je važno kao i znati ga započeti. Na zabavi obično ne želite celo veče razgovarati s jednom osobom, pa je važno da znate prekinuti razgovor. Ako na zabavu niste došli sami možete reći: "Vidim kako mi žena/prijatelj maše odande." Želite li razgovor proširiti i na druge osobe recite: "Dodjite da Vas upoznam sa svojim mužem/prijateljem." Ako ste na zabavu došli sami, a hteli biste promeniti sagovornika, možete reći: "Oprostite moram da telefoniram." ili "Oprostite moram nakratko izaći." To su neistiniti, ali ipak prihvatljivi izgovori, naravno pod uslovom da ih znamo izgovoriti tako da ne bude odmah svima jasno da su neistiniti. Možda ćete reći da je to licemerje. No, zamislite šta bi se dogodilo kada bi svi uvek govorili ono što osećaju i odmah će vam biti jasno zašto u svakom društvu postoje takvi izgovori.Tek kada nekoga dovoljno dobro upoznate i s njim uspostavite odnos međusobnog razumevanja, možete sebi dopustiti raskoš potpune iskrenosti.
Isto tako, nemojte biti razočarani ako na zabavi neko drugi upotrebi sličan izgovor.To samo znači da želi razgovarati i s nekim drugim. Možda ćete izmeniti i nekoliko sagovornika pre nego što upoznate nekoga dovoljno bliskog za duži razgovor.

Usamljenost


Navedeno je 10 tvrdnji. Za svaku odredite je li pretežno tačna ili je uglavnom pogrešna.


1. Usamljenost je upozorenje da je naša sposobnost vezivanja i ostajanja u vezi ugrožena.


2. Usamljenost je ponekad znak nekog ličnog problema.


3. Osećaj tuge i depresije sastavni su delovi usamljenosti.

4. Usamljeni se ljudi mogu osećati otudjeno i različitim od drugih ljudi.


5. Većina ljudi pogrešno pretpostavlja da drugi ljudi imaju više prijatelja nego oni sami.


6. U svojim šezdesetim, sedamdesetim, osamdesetim godinama, ljudi su manje usamljeni nego mladji odrasli.


7. Od usamljenosti osobito pate adolescent.


8. Visokoobrazovani ljudi i ljudi koji obavljaju vrlo zahtevne i prestižne poslove, manje su usamljeni nego ljudi ostalih zanimanja.


9. Jačina osećaja usamljenosti varira tokom dana i tokom sedmice.


10. Ljudi se više osećaju usmljenim tokom praznika i godišnjih odmora.


Usamljenost je zaista veliki problem savremenog čoveka. Iskustva svih telefona za pomoć ljudma u krizi pokazuju da je usamljenost jedan od glavnih razloga zbog kojeg ljudi traže pomoć - zapravo, strpljivog i saosećajnog sagovornika.

Šta činiti?


- Otkrijte uzrok usamljenosti
Razdvojite dogadjaj koji je bio uzrok usamljenosti od ponašanja koja podstiču usamljenost.
Uzroci mogu biti: gubitak bliske osobe, promena posla, razvod, promena sredine;

Faktori koji podstiču usamljenost: nisko samopouzdanje, nisko samopoštovanje, strah od odbacivanja, strah od novog vezivanja, strah od svega i svačega;Ovi faktori se mogu kontrolisati.


- Obnovite kontakte
Svakodnevno susrećemo nove ljude, ali i mnoge stare znance s kojima se samo pozdravimo u prolazu. Koliko puta se dogodi da smo razmenili telefone i adrese, a da se nikad nismo javili tim ljudima. Ne čekajte da se oni prvi jave vama, učinite vi prvi korak.Potražite ljude iz mladosti, iz bivšeg komšiluka ;

-Preduhitrite usamljenost
Napravite spisak ljudi sa kojima jeste u kontaktu, kao i onih sa kojima ste nakada bili u kontaktu i dragi su vam, ali je veza vremenom oslabila, bez pravog razloga. Nazovite ih, pošaljite mejl, pismo;
Učlanite se u planinarsko društvo, upišite kurs jezika, plesa, istorije umetnosti, idite na izlete. Nabavite psa.

-Pomažite drugima
Oglasite se da dajete instrukcije iz nečega što znate. Ako je samo usamljenost problem, ne morate to naplatiti. Postanite član neke humanitarne organizacije.

Izvor