Na Jupiteru nema oluje :: Nauka ~ Tehnika ~ Military

Na Jupiteru nema oluje

New Horizons, koji leti prema Plutonu i drugim objektima na rubu Sunčevog sustava, otkrio je neka iznenađenja na Jupiteru, čiju će gravitaciju iskoristiti za dodatno ubrzanje.

Sonda će najvećem planetu Sunčevog sustava biti najbliže 28. veljače, kada će od njegovog središta biti udaljena 'samo' 2,3 milijuna kilometara. No, prvo od 700 predviđenih promatranja obavljeno je 8. siječnja.

"Danas stojimo na pragu Jupiterovog sustava, koji je izlaz za vanjski Sunčevi sustav", rekao je vodeći istraživač za New Horizons Alan Stern iz Istraživačkog instituta Southwest u Coloradu.

U prvih deset dana promatranja Jupitera New Horizons je otkrio da je područje sjeverozapadno od Velike crvene točke – grmljavinske oluje koja traje već stoljećima – iznenađujuće mirno.

Bez naoblake
Slike koje je u svom preletu 2000. snimio Cassini pokazivale su značajne turbulencije na tom području, koja sada opet izgleda kao kad je tuda 1979. preletio Voyager.

"U odnosu na ono što smo navikli tamo vidjeti, čitavo područje izgleda bez naoblake i mirno. Zato je to malo neočekivano", rekao je John Spencer, član znanstvenog tima koji proučava Jupiter. "No, tu situaciju možemo iskoristiti za dublji pogled u atmosferu ovog plinovitog diva."

"To će vjerojatno dovesti do još zanimljivih otkrića, a možda će Jupiter opet 'uključiti' sustav oluje, pa ćemo sljedeći put naći puno aktivnosti", misli Spencer.

Nabijeni rep
Znanstvenici se nadaju da će ipak moći promatrati to olujno područje, kao i 'malu crvenu točku', koja je nastala relativno nedavno spajanjem triju manjih oluja.

Kamere New Horizonsa su 8. siječnja 2007. snimile Jupiter i njegov vulkanski mjesec Io s udaljenosti od 81 milijun kilometara

New Horizons je iz daljine već snimio to područje, a znanstvenici će dobiti još fotografija kad sonda bude 30 puta bliže, što će omogućiti najbolji pogled do sada na tu 'novu' oluju.

Znanstvenike raduje i mogućnost leta kroz tzv. Jupiterov magnetorep. To je područje sumporovih i kisikovih iona koje je izbacio vulkanski mjesec Io. Nabijene čestice ostaju zarobljene u magnetnom polju planeta, a tada ih solarni vjetar otpuhuje u repu koji se proteže stotinama milijuna kilometara iza Jupitera – praktički sve do Saturnove orbite.

"Još nijedna svemirska letjelica nije bila ondje", kaže Spencer. "Ne znamo što se tamo događa."

Pogledajte prikaz preleta New Horizonsa kroz Jupiterov magnetorep (mov, 17M)

Ubrzanje
Nakon najbliže točke, New Horizons će nastaviti s proučavanjem magnetorepa do lipnja 2007. Kontrolori misije vjeruju da će do tada proći kroz jednu četvrtinu njegove dužine.

Osim toga, New Horizons će svojom telefotokamerom početi najdetaljniju potragu za mjesecima oko Jupitera. Sonda će također imati rubni pogled na jedva vidljiv sustav prstena, koje će mapirati u 3D tehnici.

Znanstvenici se nadaju da će nakon tih promatranja moći otkriti koji od mnoštva Jupiterovih sitnih satelita tvore te prstenove.

Iako su znanstvenici uzbuđeni zbog mnoštva podataka koje će dobiti, glavni cilj prolaska pored Jupitera je dobivanje na brzini. Koristeći Jupiterovu gravitaciju, sonda bi trebala ubrzati na 14.500 kilometara na sat, čime bi se putovanje do Plutona trebalo skratiti za tri godine.

Cassini je snimio turbulentnu atmosferu sjeverozapadno od Velike crvene točke. Kad je nedavno snimao isto područje, New Horizons je vidio samo čisto nebo

Do sada je New Horizons uglavnom zadržao planiranu putanju do Plutona. Za korekciju putanje na čitavo desetljeće dugom putovanju u rezervi čuva 25 od 77 kilograma atomskog goriva.

Ne bude li većih problema s putanjom, ta 'rezerva' mogla bi biti iskorištena za put New Horizonsa iza Plutona, do drugih objekata u ledenom prstenu iza Neptuna, poznatom kao Kuiperov pojas.

Izvor: NetPortal