Budućnost je plastična


Novi materijal obećava primjenu u mnogim područjima, kao što je primjerice proizvodnja savitljivog e-papira

Otkrivena je nova vrsta plastike koja bi mogla konkurirati siliciju kao materijal za neke vrste elektronskih uređaja. To bi moglo oboriti cijene ravnih zaslona ekrana i dovesti do šire upotrebe elektronskog papira.
   
Novi materijal također se može proizvesti koristeći jednostavnu tehniku printanja, što je znatno bolje od skupih i složenih metoda koje se koriste za preradu silicija.

Ta plastika, kako izvještava znanstveni magazin Nature Materials, zajednički je uspjeh američko-britanskog industrijskog i akademskog tima.

Istraživači su za magazin rekli da je do sada brzina kojom polimeri provode elektricitet bila prespora da bi mogla ugroziti dominaciju materijala baziranih na siliciju.

Kako zaključuju, ta barijera sada je prevladana uz pomoć "pametne kemije".

Novi materijal je organski polimer, tvar koja se koristi za izradu mnogih stvari, od plastičnih vrećica do solarnih ploča, a također se već počeo koristiti i u nekim elektronskim uređajima.

Philips je 2004. godine objavio da je započeo proizvodnju savitljivih zaslona koristeći organske polimere, dok neke druge kompanije, kao Cambridge Display Technology, koriste iste polimere za proizvodnju organskih LED-ica (Light Emitting Diode).

Ipak, svojstva plastike uvijek su proizvođačima bila drugi izbor kad god je bila riječ o široj primjeni. Ipak, novi poluvodički politiofeni mogli bi sve to promijeniti.

Za kemičare je bilo vrlo plodonosno mijenjanje molekularne strukture, što znači da je novi materijal imao mnogo bolja svojstva i efikasnost u prijenosu električne struje, a također isti materijal može biti i otopljen te kao takav predstavlja prikladno rješenje i u proizvodnji tinte.

Ove modifikacije dale su mu prednost u odnosu na tradicionalni silicij koji se mora obrađivati na vrlo visokim temperaturama i u vakuumu. Naime, proizvodnja silicija nije samo spora i skupa, već iza sebe ostavlja i veliku količinu otpada.

Umjesto toga, novi polimer može biti printan koristeći tradicionalne inkjet printere ili tehnike slične onima koje se koriste u produkciji magazina i postera.

Drugim riječima, materijal može biti lako printan na velike savitljive površine, što ga čini vrlo atraktivnim za korištenje u elektronskom papiru, gdje se ne može koristiti tvrdi i kruti silicij.

Tim znanstvenika čine članovi organizacija i institucija: Merck Chemicals u Southamptonu, Velika Britanija, Palo Alto istraživački centar u Kaliforniji, Department of Materials Science and Engineering sveučilište Stanford i Stanford Synchrotron Radiation Laboratory.

Izvor: Iskon