Bravo za 'mješovito krilo'



Hibridni avion razvijen u NASA-i prošao je ključna testiranja u zračnom tunelu, a izgleda da su marljivi inženjeri uspješno riješili probleme upravljivosti, povezane s futurističkim dizajnom.   

Dizajn aviona s 'mješovitim krilima' veliki je korak unaprijed u odnosu na današnje mlazne zrakoplove. Umjesto cjevolikog trupa, više nalikuje papirnatim raketama s motorima montiranim na vrhu 'završetka'.

Neobični oblik je aerodinamičniji od klasičnog dizajna, što znači da bi mogao trošiti i do 20% manje goriva. Također bi trebao biti puno tiši za ljude na tlu, zbog toga jer su mu motori smješteni iznad krila, umjesto da 'vise' s njega.

No, ekstremno 'glatki' dizajn znači da ova letjelica sve radi repom – a najvažniji je element kontrole – tako da su inženjeri morali pronaći nove načine kako bi aivon mogao ponirati, dizati se ili okretati.

Za avion s 'mješovitim krilom' to znači da se kod upravljanja, osim ruba svakog krila i kobilica na vrhu svakog krila, uglavnom oslanja na preokrenute završetke krila.

NASA-ini inženjeri dugo su se trudili kako bi pronašli savršenu konfiguraciju dizajna, a posljednji testovi otkrivaju da su jako blizu svome cilju.

Oni su na testove slobodnog leta u zračni tunel Istraživačkog centra Langley donijeli model u veličini od 5% originalno dizjaniranog aviona.

"U početku smo bili zabrinuti da će teško letjeti", kaže Dan Vicroy, voditelj projekta u NASA-i. "No, zaključak nakon pokusa: ova konfiguracija leti k'o zmaj."

Inženjere je posebno zanimalo što će se dogoditi kad avion dosegne maksimalni uzgon i onda naglo propadne, ako što se često događa kad avion naleti na turbulencije.

Za razliku od prijašnjih dizjana, letjelica se u tom trenutku nije počela okretati i ponirati.

Tijekom testiranja u zračnom tunelu, model je obično pričvršćen, dok zračna struja teče oko njega, omogućavajući inženjerima da mjere sile na statičkom dizjanu.


NASA-in umanjeni model u zračnom tunelu   

Ovog puta, naravno, nije bilo tako: tijekom pokusa tri su 'pilota' daljinski kontrolirala kretanje umanjenog modela. I to je bilo prvi put da je netko izveo takvo testiranje 'mješovitog krila'.

Drugi dizjanerski problem kod 'mješovitog krila' je strukturalni: u cjevasto dizjaniranoj kabini lako je održavati pritisak, zbog toga jer se pritisak ravnomjerno raspoređuje, čak i u unutrašnjosti kabine.

Kada se 'zgnječi' cijev u ovako nepravilni oblik, to izaziva više strukturalnog naprezanja. NASA-ini istaživači nadali su se to ukrotiti korištenjem kompozitnih materijala i dodavanjem podupirača unutar kabine, kako bi je ojačali.

NASA se bavi proučavanjem i razvojem dizajna letećeg krila od početka 90-ih kad je izvodila pokuse s tvrtkom McDonnell-Douglas, koju je 1998. preuzeo Boeing.

Već sljedećeg ljeta su Boeing i britansko Sveučilište u Cranfieldu izveli pokuse s drugom letjelicom s 'mješovitim krilima', X-48B, u Istraživačkom centru Dryden Flight u Kaliforniji.

Zrakoplovne kompanije, pa i Boeing, već su objavile planove za korištenje takvih aviona i u komercijalne i u vojne svrhe. Problem je jedino u tome da ako bi ga bilo koja kompanija počela graditi danas, avion s 'mješovitim krilima' bi se našao na tržištu za otprilike sedam godina.

"S današnjim cijenama goriva, sigurno će izazvati interes, bez obzira kad se pojavi", misli Vicroy.

Više:
Wikipedia: Blended Wing Body
NASA: Langley Research Center
Boeing
NASA: Dryden Flight Research Center

   
IskonInternet   
21.11.2005.