Boris Novković, hrvatski kantautor i pjevač pop glazbe rođen je u Sarajevu na Božić 1967. godine, a svoju prvu gitaru, na kojoj još uvijek svira dobio je sa 13 godina. Rođen je u glazbenoj obitelji – otac Đorđe bio je jedan od najvećih autora hrvatske zabavne glazbe, a majka Ozana radila je kao profesor glazbe.

Glazbenu karijeru Boris Novković započeo je 1986. godine albumom “Kuda idu izgubljene djevojke (Tamara)”, a istoimeni singl, koji je Boris sam napisao, donio mu je nezapamćen uspjeh na prostorima bivše države. Drugi album “Jači od sudbine” objavljen je 1987. godine i do danas je ostao najprodavaniji album Borisa Novkovića, koji je dostigao tiražu od 160 tisuća primjeraka, a na kojem je produkciju radio Nikša Bratoš. Osim naslovne skladbe album je donio hitove “Plakat ću sutra” i “Da te nisam ljubio”. Godinu dana kasnije progovorio je buntovni Boris na albumu “Dok svira radio”, a naslovna pjesma ponovno je postala ogroman hit. Album “Obojeni snovi” objavljen je 1989. godine, a na njemu su se našli hitovi “Ne vjerujem tvojim usnama”, “Ajša”, “U tvojim očima”, “Srce zna”. Dvije godine kasnije Boris je objavio svoj peti studijski album pod nazivom “100x” koji je izbacio hit pjesme “Zora zna”, “Ti si tu”, “Ako ovo nije ljubav”, “Opasna zona”, “Kad te srce zamnom zaboli”. Šesti album “Struji struja” objavljen je 1993. godine, a osim naslovne hit pjesme, na njemu su se našle “Više ništa nije kao prije” i pobjednička pjesma Zagrebfesta 1991. godine “Lete ptice, lete avioni”. 1995. godine izašao je album “U dobru i zlu”, na kojem se nalaze popularne skladbe “Sve mijenja se”, “Bijeli golub”, “Pjesma moja, to si ti”, “Kada ti ljubav zakuca jednom na vrata”. Iste godine, desetogodišnjicu karijere obilježio je albumom “The best of Boris”. Album “Sve gubi sjaj bez ljubavi” izašao je 1997. godine, a donio je hitove “Kavkaz, Blato, Kutjevo”, “Za sve one divne žene”, duet s Kemalom Montenom “Daleko”, “Rekla je Boris”. Album “Branim se” objavljen je 1999. godine, a naslovna skladba pobjednička je pjesma trećeg Hrvatskog radijskog festivala. Deseti studijski album “Direkt” objavljen je 2000. godine, a 2002. godine album “Ko je kriv”, koji je najavio istoimeni veliki hit, duet sa Severinom. Sa albuma će ostati zapamćene pjesme “Pijesak”, “Zlatna jabuka”, “Eloise”, “Nebo boje vanilije”, te “Ko sam bez tebe”.

Još jedan The best of album objavljen je 2003. godine, a donio je presjek glazbenih uradaka u periodu od 1995. do 2003. godine. Posljednji studijski album “Ostvaren san” objavljen je 2004. godine, a potom je godinu dana kasnije album dopunjen pobjedničkom pjesmom Dore 2005. “Vukovi umiru sami”. Croatia Records objavila je 2005. godine Zlatnu kolekciju sa 36 najvećih hitova Borisa Novkovića. U studenom 2006. godine Boris je u koncertnoj dvorani “Vatroslav Lisinski” održao nezaboravan koncert prožet emocijama i sjećanjima na njegovih “prvih dvadeset” glazbenih godina. Koncert je zabilježen na dvostrukom live CD izdanju. Na njemu se nalazi 26 pjesama, te jedna nova pjesma “ Ružo snena ” . To je prva studijski snimljena pjesma nakon pjesme “ Vukovi umiru sami “ na koju se čekalo gotovo dvije godine. Na albumu se nalaze i dueti sa Borisovim gostima Severinom, Kemalom Montenom i Ivicom Kostelićem.

Tijekom dvadeset godina karijere Boris Novković pjevao je na gotovo svim festivalskim pozornicama diljem Hrvatske, a najveća želja bila mu je nastup na Eurosongu. Njegov prvi pokušaj bio je nastup na tadašnjoj Jugovoziji 1989. godine kada je s pjesmom “Dajana” osvojio drugo mjesto, iza pobjednice Tajči. Kao nagrada za drugo mjesto pripalo mu je pravo nastupa na Međunarodnom festivalu u Maleziji (Kuala Lumpur) . U Hrvatskoj je iz četvrtog pokušaja uspio pobijediti na Dori, te 2005. godine zajedno sa članicama ansambla Lado predstavljao je Hrvatsku u Kijevu s pjesmom “Vukovi umiru sami”, gdje su osvojili 11. mjesto. Sudionik je gotovo svih domaćih festivala (Festival zabavne glazbe "SPLIT", Melodije hrvatskog Jadrana, Hrvatski radijski festival, "Zagrebfest") i dobitnik velikog broja nagrada od kojih izdvajamo Nagradu za najboljeg kantautora po izboru emisije “Turki party” 1997., “Zlatna ruža” Večernjeg lista” 1998. godine, “Večernjakova ruža” 2005. godine. Za diskografsku nagradu Porin bio je nominiran 1998. godine u kategoriji vokalne suradnje za pjesmu “Daleko” (duet s Kemalom Montenom).  razdoblju 1997 - 2005. dobitnik je većeg broja nagrada od kojih navodimo:

Dobitnik je najvećeg hrvatskog diskografskog priznanja - "Zlatne ptice" (1999.), te je nositelj statusa hrvatskog glazbenog umjetnika, a 2002. godine  na solističkom koncertu u dvorani "Vatroslav Lisinski" Croatia Records dodijelila mu je priznanje "Kristalna gitara" kao najtiražnijem kantautoru sa preko 500.000 prodanih nosača zvuka u razdoblju 1986. - 2002.g.

Boris Novković izrazito je kantautorski orijentiran, te je jedan od najizvođenijih hrvatskih autora i izvođača na Hrvatskom radiju. U svom kantautorskom radu okušao se i kao skladatelj za neke druge izvođače, pa je tako najzaslužniji za pokretanje karijere Tonija Cetinskog, za kojeg je napisao neke od njegovih prvih velikih hitova. Boris Novković autor je i pobjedničke pjesme Dore 2006. godine, pjesme “Moja štikla” koju je pjevala Severina, a koja je u glazbenim krugovima doživljena na različite načine. Svoju prvu pjesmu Boris je napisao kao 16-godišnjak, a bila je to skladba “Bongo, Bongo” koju je otpjevala grupa “Srebrna krila” i koja se našla na njihovom albumu “Djevuška” iz 1983. godine. Borisove pjesme pjevali su i Tajči (“Srce me je izdalo”, “Kad se mrzi i voli), Erwin Baučić (“Uvijek ti”), Danijela (“Zakon”), Klinci s ribnjaka (“Volim te”).

Boris Novković poznat je i kao veliki zaljubljenik u nogomet. Od malena je navijač zagrebačkog Dinama, za čije je juniore nekada i igrao, a bio je i aktivni član Humanih zvijezda estrade.