Ono što je napisao Peter Baker, novinar New York Timesa vjerovatno je san svakog novinara koji se bavi američkim predsjednicima - napisao je golemu priču o Billu Clintonu, o nejgovom životu nakon Bijele kuće, o intimnim detaljima, domu, supruzi, ali i o njegovom političkom nasljeđu, o tome što mu se sada, iz ove perspektive čini kao dobar potez, što je propustio učiniti, a što smatra lošim odlukama. Ovo je priča o tome kako je nakon što je prestao biti predsjednik, Bill Clinton morao ponovno izgraditi svoj život, kako je u tom postpredsjedničkom razdoblju odlučio baciti se na neke poslova koje nije mogao odraditi kao predsjednik, poput globalne borbe protiv side ili klimatskih promjena.

Priča počinjem konstatatijom da Bill Clinton voli šoping, a osobito motanje po trgovinama zanatskim ukrasnim zanataskim proizvodima. Bivši predsjednik objašnjava da voli kupovati poklone za žene te dodaje da Hillary uvijek nestrpljivo iščekuje njegov povratak s puta kako bi vidjela što joj je donio.

“Druga violina”
“Sada se bojim da ću joj postati druga violina u usporedbi sa nekim od državnika s kojim je upravo razgovarala”, kaže Clinton.

Autor ove velike reportaže bio je s njime u šopingu u Limi, glavnom gradu Perua. Opisuje kako znalačkim okom odabire komade nakita i pronalazi lijepu narukvicu od tirkizza. “Uzet ću je, Hillary voli trikize. kada su vam svi članovi obitelji žene i svi s kojima radite žene, odna naprosto kupite više ovih lijepih stvari i onda kada dođete kući odlučite koje ćete dati kojoj dami. Kupio je i torbicu za djevoku svoga prijatelja.

radeći za svoju humanitarnu fundaciju putuje po cijelom svijetu, osobito po zemljama u razvoju kojima nastoji pomoći. Kaže da njegova putovanja sada nalikuju onima na koja je išla Hillary kada je bila prva dama - započinju sa kurtoaznom posjetom predsjedniku, nastavlja se okruglim stolom, a završava posjetom nekom zabačenom selu.

“Sada smo zamijenili uloge. Jedina loša stvar otkako je Hillary postala državna tajnica jest da joj teško mogu ući u trag. Promjenili su joj brojeve mobitela, a uz to mobiteli ne rade unutar zgrade State Departementa”, žali se Clinton svome sugovrniku i priča dase nakon operacije srca prije pet godina jako puno toga promjenilo jer ne može više slijediti onaj tempo kojim je radio dok je bio predsjednik. Na upit novinara nosi li još slušni aparat koji je dobio jo dok je bio u Bijeloj kući, on iz uha vadi malenu, gotovo neprimjetnu spravicu i kaže kako je sluh izgubio na preglasnim predizbornim skupovima.

Bill Clinton je priznao da je nakon odlaska iz Bijele kuće bio izgubljen i da mu je trebalo vremena da se ponovno pronađe i da izgradi svoj novi život daleko, a opet nekako blizu politici. Priča kako ima onih koji su mu se zamjerili i kojima na neki način nije nikada oprostio. No ipak kaže da u sebi uvijek pronađe snage za pomirenje.

“Obračun” s Bushom
Autor ove priče piše da je da su dvije strane Clintonove ličnosti bile uvijek u sukobu - ona koja odražava osunčani optimizam i ona ispunjena ljutitošću. Govori o svom odnosu i osjećajima prema bivšemu predjsdniku Georgeu W.Bushu i kaže da će njih dvojica kad-tad sjesti i u četiri oka porazgovarati o svemu i rasčistiti sve sukobe, nesporazume i gorčinu koja se nakupila.

O Baracku Obami ne govori puno, tek naglašava da se ne želi previše miješati, ali da će dati savjeta ako ga Obama zatraži. Autor priče dodaje da je on treći demokratski predsjednik u povijesti koji je dočekao da u Bijelu kuću zasjednje njegov stranački kolega. Naglašava kako je Clinton imao težak odnos sa Jimmyjem Carterom, pa ne bi bilo čudno da se priča ponovi kod Clintona i Obame.

Njegov dom je u Chappaqui na rubu New Yorka. Priča da Hillary kući dolazi u petak navečer i da su joj vikendi uglavno prigoda za odmor, no i za druženje sa prijateljima. Clintonu je pak draže izvaliti se u sofu i pogedati “24”, ili “Momke s Madisona.

Izvor: Vecernji list