Ima razlike, slažem se, ali su one (pod uslovom da te to što čitaš potpuno obuzme pa nisi ni svestan odakle i kako čitaš) minorne.

Meni, recimo, nedostaje miris knjige (posebno onih starih koje pomalo zaudaraju na neki memljivi čaj  ) i zvuk okretanja stranica. Ali kompenzuje se to samim sadržajem. Ali je dobra stvar što ti ne treba nikakvo specijalno osvetljenje, meni je to bitno jer imam probleme sa vidom.

Filozofija kao psihološka pomoć

"Tesari oblikuju drvo, streličari oblikuju strijele; mudri oblikuju sebe."

Lou Marinoff, autor knjige "Umjesto Prozaka - Platon!", svoju je studiju o filozofiji kao psihološkoj pomoći posvetio svima onima koji su znali da je filozofija dobra za nešto, ali nikada nisu mogli točno reći za što. Ljudi koji se suoče s naizgled nerješivim problemima profesionalnu pomoć obično potraže kod psihologa, psihijatra, socijalnog radnika, bračnog savjetnika ili svećenika. Onima koji su navedenim opcijama terapije nezadovoljni ili im se protive, Marinoff preporuča filozofsko savjetovanje.

Filozofski praktičari su savjetnici čija ekspertiza obuhvaća logiku, etiku, vrijednosti, značenje, racionalnost, donošenje odluka u konfliktnim i rizičnim situacijama te prilično veliku kompleksnost koja karakterizira ljudski život. Da bi se suočili sa svojim životnim brigama, ljudi suočeni s problematičnim situacijama trebaju govoriti u dovoljno dubokim i širokim kategorijama. Uz pomoć ideja velikih mislilaca, ljudi kojima je potrebna pomoć mogu stvoriti okvir kojim će lakše prebroditi nedaće, spoznati stvarno stanje stvari te krenuti dalje na čvršćim temeljima, duhovno ili filozofski potpuniji. Ljudima zatečenim pred raznim problemima potreban je, naglašava Marinoff, dijalog, a ne dijagnoza. Filozofski im praktičari svojim savjetovanjima upravo takav dijalog i pružaju.

Svatko ima svoju filozofiju života, a razumijevanje naših osobnih nazora o svijetu i životu, o onome što očekujemo od sebe i drugih, pomaže nam spriječiti mnoge probleme ili nas ohrabruje za aktivnu borbu s njima. Nije bezrazložno Sokratova izreka nosce te ipsum postala kultna; bez spoznavanja samih sebe ne možemo u potpunosti spoznati niti svijet koji nas okružuje, a samim time niti uspjeti u brojnim izazovima s kojima se susrećemo.

Tisuće godina filozofske misli, koja se u povijesti bavila životnim temama, ostavile su nam uvide i smjernice kojima se možemo i trebamo koristiti. Valja nam iz drugih izvora preuzeti ono što možemo naučiti, no da bismo stigli do odgovarajućih rješenja, posao razmišljanja trebamo obaviti sami. A uz prikladno ohrabrenje svatko to i može učiniti sam. Ono što bismo, prema Marinoffu, pronašli nakon filozofskog procesuiranja pitanja koja nas zaokupljaju, jest otvoreni, duboko ukorijenjeni, trajni način suočavanja sa svime. Istinski mir duše treba pronaći u kontemplaciji, razmišljanju, odnosno - u Platonu, a ne u Prozaku.

Filozofsko savjetovanje je novije područje filozofije koje se prilično brzo razvija. Pokret filozofske savjetodavne prakse pojavio se u Europi 80-ih godina prošloga stoljeća, a rast je zabilježio u Sjevernoj Americi 90-ih godina. Filozofija je izvorno bila put življenja (sjetimo se Sokratovih rasprava o važnim pitanjima na atenskim trgovima ili savjetovanja Lao Tzua o postizanju uspjeha bez činjenja štete), a ne samo akademska disciplina, bila je, dakle, predmet koji se ne samo studira, već i primjenjuje.

U razgovorima s filozofskim praktičarima svevremenski uvidi u ljudsku psihu postaju dostupniji, skinuti s prašnjavih zanemarenih polica i stavljeni pred vas kao vodiči i savjetnici. Filozofski praktičari pomažu vam pronaći najbolje rješenje, njihov je pristup kompatibilan s vašim uvjerenjima, no usklađen s načelima mudrosti provjerene u vremenu. A najveću terapijsku vrijednost pritom predstavlja dijalog kao razmjena ideja i dolazak do najboljeg rješenja, umjesto upornog dijagnosticiranja usmjerenog na pronalaženje bolesti.

Izvor

Tužno je to zapravo.
Nalazimo se u vremenu kad "čitanje knjiga ^{da uprostimo temu svodi sa na ovo"} spada u "isceliteljsko umeće" i predstavlja kao novina.

Nedavno sam kao opis jedne osobe čuo rečenicu: "Brate on čita mnogo knjiga. Baš puno."
Eto, nije uopšte bilo bitno kakvih knjiga... bilo fascinantno dečku da on uopšte čita knjige i da ih čita puno i time je uspeo da ga predstavi kao vanzemaljca kojem po difoltu treba da se divim. Ludilo.



S druge strane, neki najpasionirani (najpasioniraniji ? ... ebem li ga... izgleda da sam potpuno zasr'o ovu reč.. trebalo bi da čitam više knjiga  ) mi ponekad deluju kao fanatici. Posebno ako se zaluđuju nekim religioznim i praznovernim štivom.
Neki od tih ljudi se toliko izgube u tome svemu da celo to čitanje "drevnih mudrosti" ima kontraefekat i ponekad mi se učini da bi oni najradije zaustavili planetu da mogu. Kad već ne mogu da je zavrte unazad.

Iz ekstrema u ekstrem.
Opet postoje i neki gotivni pasionirani knjiški moljci. Kao Anea na primer.  Ona je kul. 
Kad je budem predstavljao nekom ima da bude kao iz prvog primera... brate al' je ona načitana. 

Lično, uvek čitam nešto, ne preterano ali bitno mi je da se ne trudim i ne forsiram samog sebe iz nekog pomodarstva, već da uživam u tome.
Takođe izbegavam razogovr o tome koliko čitam jer mi deluje skroz pokondireno [videti prvi deo post-a].
Treba uskoro da kupim novi telefon, 2 glavne stavke... Wireless i da podržava pdf.
Eto... ne treba nadrkana kamera od 160 megapiskela, touch screen premazan dijamantom... dovoljno da mogu da čitam na njemu i mene ste kupili.
Takođe mnogo mi  je prirodnije, prijatnije i udobnije da čitam knjigu koju držim u šaci dok sedim zavaljen u fotelji nego da sedim ukočen u kožnoj stolici ispred računara (laptop je ipak malo umanjio tu neudobnost, sad ležim u krevetu i čitam  )... al jbg... živim u vremenu kad je dostupnost i šarolikost veća preko interneta... treba i to iskoristiti.

Anyway... is there some kind of video rental store... but only for books? 

I citanje u krevetu. Knjigu naslonis na krevet , legnes potrbuske i citas 

Ne mogu dugo tako, zaboli me vrat.

I ja čitam štošta na telefonu, da mi nije bilo toga kada je laptop bio u servisu, poludela bih. 
Srećom imam ogroman ekran i uopšte mi nije bilo problem da tako čitam.

Kažem, kad me nešto zanima, čitala bih to viseći sa lustera iznad wc šolje, nije mi bitno. 

May be this will help you..in some way.

Čekaj... nisam još ovo potrošio... 
http://forum.burek.com/e-books-knjizevnost-bez-komentara-sadrzaj-i-strana-t207224.html
http://forum.burek.com/index.php/topic,14757.0.html

A i drug član sam bi-bli-o-te-ke... 

nikada ne citam knjige na kompjuteru.

ako knjigu ne mogu ovako da pronadjem, osim na istom, ja moram da je stampam.

sto se tice teme..uvijek mi je fantastican dokaz gdje smo i u kom pravcu evoluirali kada mnogi citanje dozivljavaju kao neku vrstu posebnosti.

Bogami... za vreme mog odrastanja, to i jeste bila posebnost. Da ne pričam kako je sad.

Samo je dovoljno da vidim koliko je njih u srednjoj čitalo mrtvu lektiru... koliko ih je umelo da napiše sastav u srednjoj a da ne liči na sastav učenika trećeg osnovne. Malo ih je bilo, makar onih koji su čitali i uživali u tome što su čitali.

Još manje ih znam sada, nažalost.

Naravno, i sam kvalitet toga što se čita je bitan. Kad vidim šta neke moje poznanice čitaju, dođe mi da im kažem - pusti to, baČi, evo upali malo TV, gledaj tu šta ima... 

Ljudi koji čitaju, i to koji čitaju prave stvari, a ne obično populističko smeće ili jeftini senzacionalizam od literature... retki su.

Meni je naporno da čitam na kompu..neki odlomak, da...ali ne celu knjigu.
Imam Ipad, ali ipak kupujem i slažem knjige, kao hrčak...posebno one koje sam već pročitala.