(da li je moguce da nema tema o ovome ili ja nisam uspeo da je pronadjem)

Bjesnoća (rabijes, lyssa) je smrtonosna bolest središnjeg živčanog sustava koju uzrokuje virus rabijesa, rabdovirus iz porodice Lyssavirus. Bjesnoća je prvenstveno bolest životinja, a čovjek može oboljeti nakon ugriza bjesne životinje.

Što je bjesnoća?
Bjesnoća (rabijes, lyssa) je smrtonosna bolest središnjeg živčanog sustava koju uzrokuje virus rabijesa, rabdovirus iz porodice Lyssavirus. Bjesnoća je prvenstveno bolest životinja, a čovjek može oboljeti nakon ugriza bjesne životinje. Bjesnoćom su zahvaćene dvije trećine ukupne kopnene mase našeg planeta. Bjesnoću službeno prijavljuje 90-ak zemalja u svijetu, pa se stvaran broj oboljelih može samo procjenjivati. Prema procjenama SZO-a, u svijetu približno oboli i umre 50.000 ljudi godišnje.

Koji su znakovi bolesti?
Razdoblje od zaražavanja do vidljivih znakova bolesti (inkubacija) varira u širokom vremenskom razdoblju od sedam dana do jedne godine. Početak bolesti često je praćen osjećajem straha, nemirom, nenormalnim senzacijama u predjelu ugriza, naglom preosjetljivošću na zvuk i svjetlo, glavoboljom, povišenom temperaturom, mučninom i malaksalošću. Vrlo česti znakovi bolesti su razdraženost, strah od vode, preosjetljivost kože na propuh i povećano izlučivanje sline. Napredovanjem bolesti mogu se pojaviti grčevi dišnih mišića kao i grčevi drugih dijelova tijela, popraćeni razdražljivošću i manijakalnim ponašanjem. Bez medicinske intervencije bolest obično traje 2-6 dana, a smrt nastupa zbog zatajenja disanja.

Kako čovjek može oboljeti od bjesnoće ?
Uzročnik bjesnoće nalazi se u slini zaražene životinje, a na čovjeka se obično prenosi ugrizom bijesne životinje. Čovjek se može zaraziti i ako zarazni materijal bijesne životinje kao što je slina, dođe u direktan kontakt s očima, sluznicom nosa ili usta ili otvorenim ranama na koži.

Može li se čovjek zaraziti i na drugi način osim ugrizom životinje?
Način prijenosa koji ne uključuje ugriz životinje je jako rijedak. Kontakt sline ili drugog potencijalnog zaraznog materijala bolesne životinje (kao što je mozak) s oštećenom kožom ili sluznicama može biti uzrok zaraze za čovjeka. Bilo je slučajeva zaraze čovjeka i kod kontakta sa zaraženom životinjom kad ona nije bila napadač nego žrtva u lovu, konkretno pri guljenju kože.

Drugi kontakti sa bijesnim životinjama kao što je draganje ili kontakt s mokraćom, krvi ili fecesom, ne predstavljaju rizik za zarazu.

U Sjevernoj Americi i centralnoj Americi zabilježeni su slučajevi bjesnoće kod ljudi koji nisu imali izravan kontakt sa životinjama, već su boravili u istom prostoru saa šišmišima (u sobi ili špilji).

Kada se moram javiti liječniku?

Nakon svakog ugriza životinje, bilo u gradu ili u prirodi, kao i nakon bilo kakvog kontakta sa životinjom kod koje postoji sumnja na bjesnoću potrebno je potražiti liječničku pomoć što je prije moguće.
Koji su postupci medicinske zaštite nakon izloženosti bjesnoći?
Nakon ugriza ili kontakta rane ili sluznice sa zaraznim materijalom – slinom, da bi se smanjio rizik zaraze, kao prvo potrebno je ranu dobro isprati vodom i sapunom. Specifična medicinska zaštita nakon izloženosti bjesnoći zove se postekspozicijska profilaksa i uključuje pasivnu imunizaciju imunoglobulinom i cijepljenje protiv bjesnoće. Prvu dozu cijepiva i imunoglobulin treba primiti što je prije moguće.

POSTUPAK PRILIKOM UGRIZA ŽIVOTINJE:
1) odmah temeljito oprati ranu sapunom i isprati tekućom vodom svih rana zadobijenih ugrizom ili ogrebotinom životinje.
2) Što je prije moguće, javiti se liječniku
- kirurška obrada rane
-postekspozicijska profilaksa: pasivna zaštita imunoglobulinom i cijepljenje protiv bjesnoće

Kako se bjesnoća liječi?
Nema specifičnog lijeka za bjesnoću. Kod manifestne bolesti indicirano je simptomatsko liječenje. Cijepljenje je najvažnija mjera u kontroli i prevenciji bjesnoće.

Da li je moguć prijenos bjesnoće s čovjeka na čovjeka?
Prenošenje bjesnoće sa zaraženog čovjeka na drugog čovjeka teoretski je moguće jer se u slini nalazi uzročnik bolesti, ali takav način prijenosa nije u svijetu da sada zabilježen.

Koje životinje mogu biti bjesne?
Bilo koji sisavac može imati bjesnoću. Najčešće su rezervoar virusa bjesnoće šumske životinje - lisice, vukovi, medvjedi, kojoti, rakuni, tvorovi. Mali glodavci kao što su vjeverice, zečevi, štakori, miševi i oposumi, rijetko su zaraženi bjesnoćom. Domaći sisavci (psi, mačke, stoka) također mogu biti zaraženi bjesnoćom.

Prijenosnici bjesnoće mogu biti i šišmiši. Većina šišmiša nema bjesnoću, no najbolje ih je ne dirati golim rukama. Najveća opasnost od šišmiša vezana je uz vrste koje nastanjuju sjevernoamerički kontinent. Budući je ugriz šišmiša skoro neprimjetan, potražite liječničku pomoć ako pimijetite šišmiša u svojoj blizini kad se probudite.

Kako da zaštitim svog psa ili mačku od bjesnoće?
Ako imate psa ili mačku, redovito je cjepite protiv bjesnoće kod veterinara. Da bi zaštita bila optimalna, mačke i pse potrebno je cijepiti svake godine. Držite svoje ljubimce u kući ili dvorištu, a prilikom šetnje, držite ih pod nadzorom i ne dopustite nekontrolirano kretanje. Držite podalje svoje ljubimce od nepoznatih pasa i mačaka, jer možda nisu cijepljene. Ako u blizini kuće ili u Vašem dvorištu primijetite životinju (npr. lisicu, psa, mačku) koja se čudno ponaša, zovite službu za kontrolu životinja lutalica.

Što ako Vas ugrize domaći pas ili mačka?
Ako Vas ugrize bilo koja životinja, vrlo je važno odmah se javiti liječniku. Budući u našoj zemlji vlasnici pasa i mačaka imaju zakonsku obvezu cijepiti svoje kućne ljubimce protiv bjesnoće, mala je vjerojatnost da budu bolesni. Ipak, ako Vas ugrize pas ili mačka, potrebno je provjeriti kod vlasnika da li je životinja redovno cijepljena. Domaći pas ili mačka smatraju se zdravim, no treba je promatrati u narednih 10 dana. Ukoliko se za to vrijeme kod životinje ne razviju znakovi bjesnoće, nisu potrebni nikakvi specifični medicinski postupci kod ugriženog, osim obrade rane. Ako pas ili mačka pokazuju znakove bjesnoće ili se posumnja na bjesnoću ili je životinja pobjegla, potrebno je savjetovati se sa liječnikom i ukoliko je indicirano, dati antirabičan tretman.

Srbija na putu da iskoreni besnilo

Broj slučajeva besnila divljih životinja u Srbiji manji je za skoro 80 odsto nego 2009, a od početka 2012. registrovano je samo 13 slučajeva zaraze, saopštila je Uprava za veterinu Ministarstva poljoprivrede povodom Svetskog dana borbe protiv besnila, 28. septembra.

U Upravi za veterinu podsećaju da se 28. septembra širom sveta obeležava sa ciljem da se podigne nivo svesti o toj opasnoj bolesti i ukaže na to da se besnilo može sprečiti vakcinacijom životinja.

Kako se podseća, na teritoriji Srbije je u periodu od 2000. do 2010. godine, godišnje je bilo registrovano oko 200 slučajeva besnila kod životinja. Kod više od 85 odsto slučajeva bolest je utvrđena kod divljih životinja i to pre svega lisica.

"U toku 2012. godine u našoj zemlji je evidentiran značajno manji broj slučajeva besnila, što predstavlja prvi ozbiljan pozitivan rezultat peroralne vakcinacije divljih životinja", kazao je načelnik odeljenja za zdravstvenu zaštitu, dobrobit i sledljivost životinja Uprave za veterinu Budimir Plavšić, navodi se u saopštenju.

Iz Uprave za veterinu ističu da Srbija prva zemlja u regionu koja od jeseni 2010. godine sprovodi vakcinaciju lisica i drugih divljih mesojeda protiv besnila.

Do sada su realizovane četiri kampanje vakcinacije koje se sprovode distribucijom mamaca iz aviona, a planirano je da peta kampanja bude sprovedena do kraja novembra ove godine.

Cilj vakcinacije divljih životinja je da se potpuno iskoreni besnilo u Srbiji, kao i da se održi status slobodan od bolesti.

Vakcinacija se sprovodi u ukviru projekta "Podrška programu kontrole i iskorenjivanja klasične kuge svinja i besnila u Srbiji" koji se finansira se iz budžeta, a od 2010. finansijski ga podržava i Evropska unija.

(Beta)

Izvor: Mondo

Koje vakcine protiv besnila su registrovane kod nas?

Agencija za lekove i medicinska sredstva Srbije je odobrila za primenu dve vakcine:

Imovax Rabies Vero, (Sanofi Pasteur) koja sadrži inaktivisani virus besnila pripremljen na Vero ćelijama.
Rabipur (Chiron Boehring) koja sadrži inaktivisani virus besnila, dobijen na purifikovanim ćelijama pilećeg embriona.
Preekspoziciona vakcinacija protiv besnila se sprovodi davanjem tri pojedinačne doze vakcine protiv besnila po šemi 0, 7, i 21. dana. Imunitet koji se stiče je ograničenog trajanja, a njegova obavezna kontrola se sprovodi u periodu od 2 do 4 nedelje nakon poslednje doze.

Postekpoziciona vakcinacija posle ujeda vrši se sa pet doza vakcine (0,3, 7, 14. i 28. dana) i davanjem imunoglobulina protiv besnila. Imunitet koji se stiče je dugotrajnog karaktera, a njegova obavezna kontrola se sprovodi u periodu od 2 do 4 nedelje nakon poslednje doze.

I životinje se štite vakcinacijom. Naročito je važna vakcinacija pasa i mačaka, koja se obavlja jednom godišnje.

Izvor http://www.vakcine.rs