Dečko koji nikad ne zaboravlja!
   

'Da, imam curu. Ali jao si ga njoj ako me jednom ružno pogleda. Tko mi se jednom zamjeri, zamjeri se za cijeli život.'
   
   
Joško Martinoviću, nađi ti ovakvo što! Talijan Gianni Golfera je pravo čudo i pamti sve živo. Broj s 15.000 znamenaka, svako lice, pa i najmanju uvredu. Ako ga lijepo zamolite, izrecitirat će vam 261 knjigu, stranicu po stranicu.

Da bi njegov mozak uopće nešto mogao zaboraviti, Gianniju Golferi je potrebno 300 konjskih snaga i jedna autocesta. Ok, zaboravili smo napisati i jedan sportski auto. I tek kada njegov Lotus dosegne takvu brzinu koja svijet pretvara u magličaste linije njegov mozak može naći malo mira. U slučaju da mu se baš potrefi, možda će zaboraviti i na to da čak i u njegovoj Italiji za sportske automobile vrijede neka prometna pravila.

No ono što vama koji redovito zaboravljate lozinku za mail, PIN vaše kartice i partnerov rođendan možda i zvuči kao sreća, za Giannija je pravo prokletstvo. Probajte sad zamisliti sebe kako pamtite sve živo, sve slučajne i neslučajne prolaznike na cesti, sve kruške u dućanu, sve cijene u supermarketu, svaku uvredu, svaku noćnu moru.

Inače, Golferin mozak se počeo puniti davne 1978., kada ga je mama kao šestomjesečnu bebu unijela u avion. Pitajte ga danas kako je bilo, sve će vam ispričati kao da je bilo jučer.

Znanstvenici sa San-Raffaele instituta u Milanu već si godinama čupaju kosu jer ne mogu naći uzroka Golferinu superpamćenju. Sve su se nadali da će otkriti koju boleštinu tipa Alzheimer, ali vraga. Broj od 15.000 znamenaka koji su mu dali da zapamti prvoga dana na probnom testiranju Gianni zna i dan-danas. Bez greške i zamuckivanja.



'Što se odijevanja tiče, imam sedam identičnih odijela krojenih po mjeri. Tko bi se još svako jutro gnjavio s tim problemima... Ja sam biznismen s misijom. Osim toga, živim u dva svijeta.' Nazire li se to umor u njegovu glasu?   


U slučaju da biste i vi rado probali tako memorirati, evo kako to radi Golfera kada nešto želi zapamtiti zauvijek. Zatvori oči, stisne usnice i guta li ga guta kao da je znanje neka fina limunada. U slučaju da poželi spasiti svoj mozak od nečega, onda prođe preko retka tako brzo kao da vozi auto. Katkad mu uspije, katkada ne.

A kako mu je bilo kao klincu? "Ne biste se htjeli mijenjati, vjerujte mi", kaže Gianni. "Klinci me nisu voljeli jer sam bio preozbiljan, a učitelji zato jer sam uvijek znao više. Dok su moji vršnjaci natjeravali loptu, ja sam se zadubljivao u Platonove teze. S dvanaest sam počeo prevoditi tekstove Giordana Bruna s latinskog, a ako mi se nisu sviđali, malo sam ih dopisivao."

Jedina stvar koja ga je mučila je bilo učenje stranog jezika, budući da je jezik kao živ organizam i ne može se naučiti napamet. Engleski kojim se Gianni danas služi znatno je lošiji od onog kojim spika svaki Talijan na Jadranu, a to znači da zvuči kao da ga priča neki kompjuter. I to onaj s greškom na softveru. Inače, zna on svaku riječ, ali ih često brka.

Sličan mu je i odnos prema ljudima. "Valjda je to zato jer pamtim svaku uvredu, pa čak i bezazleno podizanje obrva", kaže. Ili je to zato jer se ljudi u njegovoj blizini osjećaju manje vrijednima, kažemo mi, tko će ga znati. "Volio bih naći nekoga s kime bih mogao igrati šah", kaže Gianni. Koliko je to moguće, budući da on pamti svaki Kasparovljev potez bolje i od njega samog, nismo baš sigurni.



'Jednom sam sreo klinca s kojim sam se igrao na plaži kad sam imao 3 godine. Ja mu ispričam čega se sve sjećam, a tip me samo gleda. Uvjerio sam ga da nisam lud tek kada sam mu pokazao fotke i nazvao njegovu mamu.'   


U slučaju da si želite nadograditi memoriju - 1200 eura na stol i evo vas u klupi na tečaju brzog pamćenja. I to traje samo jedan tjedan! Čuli smo da će vas Gianni maltretirati metodom zvanom 'svaka ideja ima svoju kognitivnu snagu'. U prijevodu, da biste si nešto zapamtili, morate to učiniti bestežinskim, tj. morate to prevesti u sliku. Npr. čim on kaže 'Michael', bilo bi jako zgodno da vi odmah pomislite na Ferrari i to onaj u plamenu ako može. Eto, tako nećete tog Michaela zaboraviti do kraja života. Ok, nije nam sada posve jasno kako ide dalje, jer ta vještina ipak košta. Samo se nadamo da Gianni nema punu glavu ljudi u zapaljenim autima ili na dnu mora i da ne dijeli packe po prstima.

Mi smo u školi učili samo to da proces memoriranja nalikuje udarima električnih impulsa i da se može usporediti s udarima struje i svjetlucanjem lampica. Što je emocionalnije iskustvo, to više žarulja gori, to je jače i sjećanje.

Kod Giannija je to tako kompleksno da on u svom sjećanju povezuje zvukove, boje i okuse, a onda ih razvrstava u tisuće virutalnih ladica. Sjećanje je problem reda, a ne mjesta, kaže. I ne, on ne misli da je njegov mozak ograničen na određeni broj mjesta ili informacija.

Sada vas sigurno muči isto ono što muči i nas. Je li čovjek koji je u stanju dijeliti četiristoznamenkaste brojeve, a onda ih množiti s dvadesetznamenkastima išta sretniji od ostalih? Gianni tvrdi da je znanje moć. Problem je samo to da ljudi jako brzo zaboravljaju ono što kaže čovjek koji nikad ništa ne zaboravlja. Osim toga, tip se prečesto služi tuđim izjavama. No na kraju ispada da te filozofske mudrosti govore jako malo o njemu samom.

Trenutno je Gianni toliko zaokupljen kretanjem da je konstantno na putu. Sada Rim, sad Milano, onda Trst... "Samo ako se brzo krećete možete postati slavni", kaže. Što će mu to, nismo uspjeli dokučiti. Nadamo se samo da Gianni neće nikada pročitati ovaj članak i da mu se slučajno nismo kojom rečenicom zamjerili. Nećemo ni pokušati izračunati za koliko bi sati stigao iz rodne Ravene u tom svom Lotusu do Vlaške u Zagrebu. Brrr...


A.O - Klik Magazin

Bas je sranje kad je uvek ta linija izmedju dobre i lose stvari jako tanka ... ja bi poludeo da moram svaki detalj da pamtim bez obzira dali ja to hteo ili ne...