Omer Goldman spremna je na zatvorsku kaznu, koju prihvaća radije nego služenje dvogodišnjega vojnog roka koji je obveza svih mladih izraelskih Židova oba spola. Nije ni prva ni posljednja koja boravak iza rešetaka odabire umjesto uniforme, ali je posebna po tome što je njezin otac Natalin Granot, poznatiji kao "N", jedan od šefova izraelske obavještajne službe Mossad.

Bio je istaknuti vojni obavještajac koji je prešao u Mossad i popeo se na sami vrh – početkom 2007. godine postao je zamjenik šefa Mossada Meira Dagana, najmoćnijeg i najtajanstvenijeg čovjeka izraelskih sigurnosnih službi, a smatrali su ga njegovim najvjerojatnijim nasljednikom. Međutim, Dagan i "N" (specijalist za pitanje Irana) razišli su se u mišljenjima i Omerin otac je u lipnju 2007. dao ostavku.

Omer Goldman, zgodna, vitka i živahna djevojka, odrasla je u ugodnom predgrađu Ramat Hasharon, ali su je uvijek zanimale obje strane i tako je skrenula s uhodane staze izraelske omladine škola-vojska-fakultet. Počela je razmišljati o palestinskom problemu i istraživati što se uistinu događa. Potpisala je već tradicionalno pismo premijeru učenika 12. razreda iz 2008.; prvo takvo pismo je 1970. godine podiglo veliku prašinu kad su učenici prije mature pisali premijerki Goldi Meir i tražili prestanak okupacije i rata za pripajanje.

Ključni trenutak za političke stavove Omer Goldman dogodio se početkom 2008. godine, kad je posjetila palestinsko selo pred kojim je izraelska vojska blokirala put. Tada je netko, za koga su je cijelog života učili da je neprijatelj, stao uz nju, a netko tko ju je trebao braniti, u nju pucao.

- Sjedili smo pokraj puta i razgovarali kad su došli vojnici, i nakon nekoliko sekunda dobili su zapovijed i ispalili plinske granate i gumene metke na nas. Tada mi je sinulo, što me zapanjilo, da su vojnici ne razmišljajući poslušali zapovijed. Prvi put u mojem životu jedan izraelski vojnik podigao je oružje i pucao na mene - opisuje Omer svoje iskustvo. A što je rekao njezin otac kad je za to doznao?
- Tata je bio zapanjen i bijesan što sam ja bila tamo i ugrozila svoj život. Nakon toga smo imali nekoliko razgovora.

On me podržao kao otac kćer, i nas dvoje imamo dobar odnos, ali on se izričito protivi onome što radim i još više mojem odbijanju da služim vojsku. U početku je mislio da je to prolazna faza adolescencije, ali kasnije je shvatio da to izvire duboko iz mene. On i ja imamo vrlo sličan karakter. I ja se borim do kraja za ono u što vjerujem. Samo smo ideološki suprotni - objašnjava djevojka.

Dana 23. rujna Omer je službeno odbila služiti vojsku i bila osuđena na 21 dan zatvora. Ovaj tjedan bit će iz zatvora dovedena na sud i ponovno optužena, te nakon odbijanja vojske i osuđena, i tako dalje, svakih 20-tak dana dok netko ne popusti – ona ili vojska.


Izvor: Vecernji list