prosto neverovatno da je judeo-liberalni danas objavio ovaj tekst , kojim direktno optuzuje dinkica , cvetkovica i ostale (j)evropljane iz srpske vlade ...
Izborne i ostale računice
U poslednjih nekoliko nedelja javnost Srbije sa veoma naglašenom pažnjom prati najave neobičnih, pa čak i vrlo neočekivanih postizbornih koalicija. Olako su pogaženi elememtarni principi zdravog ljudskog razuma, i preko noći zaboravljene "teške" optužbe izrečene tokom izborne kampanje. Nametnuta je veštačka dilema Evropa ili Kosovo. Pravni timovi bi da menjaju podpisane ugovore sa EU, a aktuelni potpredsednik Vlade smenjuje visoke evropske činovnike. Bave se svim i svačim, a niko se ne zapita kakvi su stvarni efekti rada nekoliko vlada, koje su se smenjivale u proteklih sedam godina? Sve glavne partije, koje se danas nadmeću za narodnu volju, bile su na vlasti, tako da sve i snose, istina nejednaki, deo odgovornosti, za stanje u kojem se danas nalazi Srbija. Pomalo nestvarno deluju upozorenja aktuelnog ministra finansija i guvernera Narodne banke Srbije da će najkasnije od septembra redovne isplate iz budžeta biti otežane, ukoliko se nešto hitno ne proda ili se ne obezbedi inostrani kredit. A kako danas izgleda ekonomska slika Srbije? Nezaposlenost je među najvišim u Evropi, inflacija ponovo beleži dvocifrene stope, uvoz je dvostruko viši od izvoza, spoljnotrgovinski deficit će ove godine preći iznos od 10 milijardi dolara, spoljni dug se približava cifri od 30 milijardi dolara, priliv stranih direktnih investicija se značajno smanjuje, a industrijska proizvodnja praktično stagnira (ispod 50 odsto nivoa iz 1990). U uslovima opšteg pogoršanja većine ekonomskih pokazatelja, opada broj siromašnih i raste životni standard. Da li je to zaista moguće? U realnom životu veoma teško, ali u Srbiji svašta može da se desi, pa i neznatan rast ukupne stope inflacije od svega nekoliko procenata (prvi kvartal 2008), iako se pojedinačna poskupljenja najvažnijih artikala kreću između pet i čak 70 odsto. Statistika je veoma moćna nauka i metodologijom je moguće dokazati sve, ali samo od metodologije (zasad) nije moguće živeti bolje, jer, prosečni srpski građanin sve teže sastavlja početak sa krajem meseca. Virtuelni razvoj srpske ekonomije očigledno ne počiva na zdravim temeljima, jer previše zavisi od eksternih izvora. Novostvorena tekuća vrednost nije dovoljna da pokrije stvarne rashode. Ogromna razlika između želja i mogućnosti se do sada finansirala iz spoljnog zaduživanja, donacija, priliva naše dijaspore, stranih direktnih investicija i prihoda od privatizacije. U proteklih sedam godina, Srbija se neto zadužila za preko 20 milijardi dolara, donacije su iznosile oko tri milijarde, priliv od dijaspore je bio blizu 20 milijardi, strane direktne investicije su dostigle skoro 11 milijardi, a prihod od privatizacije je iznosio preko dve milijarde (sve u dolarima). Ako dodamo i 30 milijardi dolara prihoda od izvoza, u Srbiju je za poslednjih sedam godina ušlo preko 86 milijardi dolara. Najveći deo - 72 milijarde - potrošen je na uvoz raznih proizvoda i usluga, dok je preostalih 13-14 milijardi potrošeno na prevremenu otplatu duga MMF-u, servisiranje kamata po spoljnom dugu i "krpljenje" budžetskih rupa, u okviru čega se nalazi i NIP. Zahvaljujući ogromnom uvozu, u proteklih sedam godina, dinamičan razvoj su imale samo one delatnosti koje su bile u funkciji njegove neposredne realizacije. Uvezenu robu trebalo je prevesti, osigurati, prodati i finansirati, zbog čega su saobraćaj, osiguranje, trgovina na veliko i malo i finansije beležile veoma visoke stope rasta. Istovremeno, budžet se efikasno punio naplatom carina i PDV-a. U konceptu takvog razvoja i privatizacije, ubrzano su propadali brojni industrijski kapaciteti, koji su ranije bili nosioci privrednog razvoja i izvoza. Ovakav model razvoja privrede uspešno će funkcionisati - kao kod piramidalne štednje - sve dok ima novog priliva stranih sredstava plaćanja. Izgleda da karike ubrzano popuštaju, jer nije moguće beskonačno živeti na račun prošlosti (prodaja imovine stvorene radom prethodnih generacija) i budućnosti (ubrzano spoljno zaduživanje), već nešto mora stvoriti i sadašnja generacija. Zbog toga treba veoma ozbiljno razumeti dramatičan apel ministra finansija i guvernera, da nam u septembru preti finansijski kolaps. Na tu opasnost već nekoliko godina ukazuju ozbiljni ekonomisti. Da li bi stopa nezaposlenosti bila upola niža, inflacija daleko ispod 10 odsto, izvoz nekoliko puta viši, da se barem polovina deviza potrošenih na uvoz (36 milijardi dolara) usmerila u oporavak domaće industrije i poljoprivrede? Možda bi stope rasta BDP-a u početku bile nešto niže, ali bi se obezbedila veoma dobra osnova za efikasan i održiv razvoj u narednom periodu, što bi stvorilo realne pretpostavke za dinamičan porast izvoza, zaposlenosti i ukupnog životnog standarda građana. Krajnje je vreme da i građani Srbije, poput građana iz zemalja razvijene demokratije, svoja opredeljenja učine prema ostvarenim rezultatima onih za koje glasaju. Mnogo je vremena uzalud prošlo, da bismo ponovo i po ko zna koji put poverovali istim - nerealizovanim - izbornim obećanjima. Nešto se mora brzo promeniti, jer možda za nekoliko godina to bude previše dockan.
Znaci ne mogu da verujem koliko se svi primaju na ovakve vesti.Naravno da stanje nije dobro,ali kad je i bilo.Ovo je jos jedan vid pritiska DS-a na SPS kako bi se sto brze napravila vlada....
1. tzv strane investicije prevara - jer ne samo da nije doshlo do porasta radnih mesta ,nego ona i nestaju - a istovremeno se kapital iznosi iz srbije - strane banke forsiraju uvoz iz njihovih matichnih drzava .
2. finansijska politika G-17 i DS je katastrofalna - ogromna potroshnja u administraciji (razne kancelarije ,agencije ) ,a premalo ulaganja u infrastrukturu , obrazovanje i maximalno unishtavanje domace proizvodnje .
Министри за трговину и инфраструктуру Предраг Бубало и Велимир Илић затражили су данас информације о стању и трошењу средстава из државног буџета и изразили забринутост због начина на који се троши новац из државне касе. Бубало је на конференцији за новинаре у Влади Србије рекао да они као министри и као грађани Србије траже прецизне податаке о томе како је трошен сваки динар из буџета. Он је изразио негодовање због тога што је из медија сазнао да држава до јесени може имати проблем због смањених прилива у буџету, као последица смањених прихода од приватизације. "Немамо информације да ли је буџет добро испланиран, да ли су мањи приходи него што је било планирано или је проблем што се буџет сувише ослањао на приходе од приватизације или приватизација није била добро испланирана", рекао је Бубало. Он је указао и да буџетски мањак није могао настати због повећаних трошкова за Косово и Метохију, јер су сви трошкови везани за Косово испланирани у редовном буџету и додао да се све што би било преко тог плана могло решити ребалансом буџета, после формирања нове владе. Министар Илић је указао да су поништени међународни тендери за изградњу дела саобраћајница Коридора 10 према македонској граници, јер за те трошкове нема новца у Националном инвестиционом плану. Илић је подсетио да је претходна влада, средином прошле године, оставила у државној каси око три милијарде евра и да је у тим средствима био новац од продаје "Мобтела" од око милијарду евра, а наплаћен је новац и од продаје Робних кућа "Београд" и лиценце трећем мобилном оператеру, а сада је у буџету остало свега 100 милиона евра. Он је рекао да се у овој години десет пута мање радило на путној инфраструктури него 2007, а у буџету су била већа средства и додао да је новац из буџета дат Војводини на располагање и да се трошило ненамнески за изборе. Илић је предочио да је, на пример, за завршетак обилазнице око Београда било потребно да се прерасподељују средства из других пројеката у Србији да би се несметано обављали радови на тој обилазници, истакавши да су "средства за коридоре и део за обилазницу око Београда нестала".
ahvaljujući ogromnom uvozu, u proteklih sedam godina, dinamičan razvoj su imale samo one delatnosti koje su bile u funkciji njegove neposredne realizacije. Uvezenu robu trebalo je prevesti, osigurati, prodati i finansirati, zbog čega su saobraćaj, osiguranje, trgovina na veliko i malo i finansije beležile veoma visoke stope rasta. Istovremeno, budžet se efikasno punio naplatom carina i PDV-a. U konceptu takvog razvoja i privatizacije, ubrzano su propadali brojni industrijski kapaciteti, koji su ranije bili nosioci privrednog razvoja i izvoza. Ovakav model razvoja privrede uspešno će funkcionisati - kao kod piramidalne štednje - sve dok ima novog priliva stranih sredstava plaćanja. Izgleda da karike ubrzano popuštaju, jer nije moguće beskonačno živeti na račun prošlosti (prodaja imovine stvorene radom prethodnih generacija) i budućnosti (ubrzano spoljno zaduživanje), već nešto mora stvoriti i sadašnja generacija. Zbog toga treba veoma ozbiljno razumeti dramatičan apel ministra finansija i guvernera, da nam u septembru preti finansijski kolaps. Na tu opasnost već nekoliko godina ukazuju ozbiljni ekonomisti.
Vamo u Srbiji je ovo vjerovatno poznato kao velika ali velika DAf... DAf.... Banka
Znaci sve ove godin su pisali uz vjetar nista nisu radili SAmo su zamajavali Srbe i Srbiju Pa bolje da su rekli KIM kosta ovoliko pa dajte nam taj novac nego ovo sad sto imamo Ni KIM ni privrede ni poljoprivrede SAmo prodaja koja se moze nastaviti jos par godina dok jos imamo nesto vrijedno a njima potrebno Energija Zemlja Voda Rude A poslije toga cemo svi biti gomila reje jednako fukare