Autizam - odgoj i obrazovanje

Autizam (Kannerov sindrom) je poremećaj koji se javlja u ranom djetinjstvu karakteriziran otežanom komunikacijom sa okolinom, povlačenjem u sebe, nepravilnim razvojem govora i govorne komunikacije, otežanim razumijevanjem, poremećenom emocionalnom stabilnosti i ponavljanjem nesvrsishodnih aktivnosti (stereotipija).

Za oboljele osobe se često kaže da žive kao pod staklenim zvonom ili u nekom drugom svijetu. Pojedine od ovih smetnji kod svake oboljele osobe prisutne su u različitom obliku i intenzitetu, te je i klinička slika od bolesnika do bolesnika različita. Učestalost autizma je dva do tri puta je češća kod dječaka.

ETIOLOGIJA
Uzroci autizma još uvijek nisu jasni. Pojedinačni slučajevi se mogu povezati s nekim bolestima koje je majka preboljela u trudnoći, kao što je rubeola, ili nekim rijetkim bolestima samog djeteta (npr. fenilketonurija). Neke studije su ukazale i na utjecaj naslijeđa. Ranije se pogrešno vjerovalo da majka svojim hladnim pristupom djetetu u najranijoj dobi dovodi do nastanka autizma, no danas je nedvosmisleno odbačeno takvo mišljenje.

ZNAKOVI I SIMPTOMI
Prvi znaci autizma javljaju se već u prve tri godine života i to najčešće već unutar prve godine, no često u tom ranom razdoblju ostaju neprepoznati. Upozoravajući je znak da dijete ne reagira na podražaje iz okoline, što roditeljima može izgledati kao da dijete dobro ne vidi ili ne čuje. No djetetov sluh i vid nisu oštećeni, već njegove reakcije na podražaj nisu odgovarajuće. Na majčin smiješak ne odgovara smiješkom, ne uspostavlja kontakt očima, odupire se promjenama i voli rituale. Karakteristično je ponavljanje nesvrsishodnih pokreta i radnji (njihanje glavom, lupanje glavom o zid…). Dijete se igra samo, ponavljajući istu igru sa istim predmetom kroz duže vrijeme. Može biti izrazito vezano za poznate predmete i ne ispuštati ih iz ruku. Razvoj govora je usporen, nepravilan, a neka djeca uopće ne govore. Dio oboljelih izrazito je agresivan spram drugih i sebe samih (agresija i autoagresija). Važno je znati da svi navedeni simptomi nisu posve različiti od onih koji se i kod posve zdravog djeteta mogu uočiti u pojedinim razvojnim razdobljima (otpor, razdražljivost, povlačenje u sebe i dr.). No ako su oni prisutni stalno i trajno, to svakako zahtijeva ozbiljnu konzultaciju stručnjaka.
Simptomi mogu biti izraženi u različitom stupnju, od blagih s kojima će i dijete i obitelj moći izaći na kraj i živjeti, do posve zatvorenih komunikacija i otuđenja. Simptomi bolesti se zadržavaju cijeloga života. Kod jednog dijela oboljelih mogu se kasnije razviti znakovi drugih psihičkih poremećaja.

LIJEČENJE
U tretmanu oboljelog najvažniju ulogu ima okolina koja brine o djetetu. Toplo i podržavajuće okruženje u obiteljskom domu od presudnog su značaja. Svakodnevna skrb o autističnoj osobi podrazumijeva poticanje normalnog razvoja djeteta u svim područjima života, od samostalnog obavljanja svakodnevnih radnji, poticanja govora, komunikacije s okolinom, do uklanjanja agresivnosti i stereotipija. Skrb o autističnom djetetu je cjelodnevna i cjelonoćna zadaća što postavlja velike zahtjeve na svakog roditelja. Na raspolaganju su i različiti oblici psihoterapije, socijalne i radne terapije. Neophodan je individualni pristup svakom djetetu.Terapiju govora potrebno je započeti što ranije. U uklanjanju nekih znakova bolesti, posebno agresivnosti, nezaobilazni su lijekovi. Prognoza u velikoj mjeri ovisi o inteligenciji i razvoju govora. Tako će svi postupci kao i svi oblici terapije biti najkorisniji upravo kod oboljelih s normalnim ili višim kvocijentom inteligencije i razvijenim govorom koji omogućuje komunikaciju.