ANGKOR WAT

Postoje dva velika kompleksa antičkih hramova u jugoistočnoj Aziji, jedan je u Bagan-u u Burmi, a drugi na puta prema Angkor-u u Kambodži.

Hramove Angkor, gradila je kmerska civilizacije između 802 i 1220 a. i predstavljaju jedan dio čovječanstvo, a najviše zadivljuju trajna arhitektonska dostignuća. U Angkoru, u širokom domenu, vladali su kmerski kraljevi koji su pristigli iz Kine i Vijetnama u zaljevu Bengal. Danas u Angkoru ima više od 100 kamenih hramova i predstavljaju veliku vjersku, društvenu i administrativnu metropolu, čiji drugi objekti, palače, javne zgrade i kuće, koje su građene od drveta, odavno su propale.

Konvencionalne teorije predpostavljaju da su građevine Angkora odabrane kao naselje zbog svog strateškog položaja, vojnih i poljoprivrednih potencijala u tom regionu.. Alternativni znanstvenici, međutim, uvjereni su da je geografski položaj Angkora i uređenje hramove bio zasnovan na planeti-razgranate svete geografije i arhaičnog puta. Korištenje računalnih simulacija je pokazalo, da je tlocrt u kompleksu Angkor, i raspored zemaljskih glavnih hramova, rađen na osnovu zvijezda u konstelaciji Draco u vrijeme proljetne ravnodnevnice 10500 prije Krista. Datum ovih astronomskih poravnanja je daleko od bilo kojih ranije poznatih građevina na Angkoru, a čini se da je cilj itgradnje Angkora bio da se prenese ogledalo arhitektonskih nebesa kako bi se pomoglo u harmonizaciji zemlje i zvijezda.

Izgledi Angkor hramova i ikonografska priroda mnogih njegovih skulptura, posebice asuras ( "demona") i devas ( 'božanstava'), su također imala za cilj  ukazati na nebeski fenomen precesija iz jedne spore tranzicije i iz jednog astrološkog doba u drugo.

U hramu Phnom Bakheng ima 108 okolnih kula. Broj 108, smatra se svetim u obima, hinduističkoj i budističkoj kosmologiji gdje je svota od 72 - 36 (36 ½ od 72). Broj 72 je primarni broj u nizu brojeva povezani sa Zemljskom precesijom, što uzrokuje prividnu alteraciju u poziciji od konstelacije u periodu od 25.920 godina, ili jedan stupanj svakih 72. godine.

Druga činjenica o tajanstvenosti Angkor kompleksa je njegova lokacija 72 stupnja geografske dužine istočno od piramide u Gizi. U hramovima Bakong, Prah Ko i Prei Monli na Roluos, južno od glavnog Angkor kompleksa, smješteni su u odnosu na svaki drugi, a na takav način, da su oni ogledalo tri zvjezdice u “Corona borealis” koje se pojavljuju zorom u proljetnom ekvinociju još 10500 prije Krista. Zanimljivo je da Corona borealis nije bila vidljiva iz ovih hramovima tijekom 10. i 11. stoljeća kada su bili konstruisani.

Angkor Wat je izgrađen tijekom ranih godina 12. stoljeća po Suryavaramu II, a u počast hinduističkog boga Višne, gdje je simbolično zastupljena hinduistička kozmologija. U Angkor sastavu se nalazi i hram koji simbolizira mitsku Mt. Meru sa svojih pet međujezični ugniježđeni pravokutni zidova koji predstavljaju lance planina i kozmički ocean.

Kratke dimenzije složene su i precizno poravnate po osi sjever-jug, dok je prema istok-zapad osi napravljeno namjerno preusmjeravanje od 0,75 stupnjeva istočno i južno od sjevera i od zapada, da bi promatrač mogao vidjeti trodnevnu proljećnu ravnodnevicu.

Za razliku od drugih u hramovima Angkora, hram Prohm se pokazao kao jako očuvan i to zahvaljujući svome položaju u tropskoj šumi i danas služi kao arhitektonski spomenik, jer je bio zaštićen od ljudi. Na Prohm zidinama, krovovi, komore i dvorišta su popravljeni dovoljno da se zaustavi daljnje propadanje, a podnožje je očišćeno od grmlja i gustog šiblja ali hram je ostao zahvaćen drvenim stabalima.

Ta drvena stabla su nikla stoljećima prije, a od korijena stabala i serpentina uz drevno kamenje i njihove poruke uz duhovno nadahnuće nalazi se  budistički hram izgrađen u 12. stoljeću po Jayavarmanu VII. Hram Prohm je izgrađen suprotno od zemaljskih zvijezda Eta Draconis iz Draco konstelacije.

Tijekom pola tisućljeća od kmerske okupacije, grad Angkor je postao odredište hodočasnika i značajan širom jugoistočne Azije. Opljačkan i napušten 1431 i 1432, bio je Angkor zaboravljen nekoliko stoljeća.

Budistički monasi u nedoumici, prolazeći kroz gustu đunglu, povremeno dođu na užasne ruševine. Prepoznavanje svetih hramova u prirodi, ali ne znajući njihovo porijeklo, stvorena su tajanstvena svetišta za koja se govori da su sagrađena od bogova iz dalekih antičkih vremena. Prošla su stoljeća a ovi hranovi su postali legende i hodočasnici dolaze čak i iz Azije tražeći mistički grad bogova. Nekoliko europskih putnika, avanturista, pričali su o ruševinama i antičkim krugovima u kojima je sagrađen neobičan i izgubljen grad u đungli. Većina ljudi vjerovali su da te priče nisu ništa više od legendi.

Međutim, francuski istraživač Henri Mouhot donio Angkor na svjetsku pozornicu u 1860. i Francuzi su se oduševili drevnim gradom. Početkom 1908. Francuska financira i vrhunski upravlja opsežnim projektom obnove Angkor-a. Restauracija se nastavila do danas, osim u razdoblju 70-tih i 80-tih kada je vojska zbog borbi sprečila arheologe da žive u blizini ruševina.

Arheolozi interpretiraju da se u hramovima Angkor kompleksa kao i u kraljevskim odajama, još za života kraljeva, vršili obredi služenja bogu, jer za to postoje svi dokazi. U hramovima nije bilo mjesta za obožavanje kraljeva nego za obožavanje Boga. Upravo usklađen sa zvijezdama, ogrome konstrukcije,  tro-dimensionalan ukrašen lijepim vjerskim umjetnostima, u hramovima Angkor su instrumenti za pomaganje ljudima u njihovoj božanskoj realizaciji.