Kraj interneta kakav poznajemo?
 
 
 
Zaoštrava se spor između SAD-a i ostalih država oko kontrole ključnih resursa interneta. Ne postigne li se dogovor, prijeti komadanje interneta u nekoliko mreža.
 

Trojica zastupnika iz američkog Doma zastupnika (House of Representatives) zauzela su se prošli tjedan da temeljna infrastruktura interneta ostane i dalje pod kontrolom Sjedinjenih Država, o čemu je Senat već nekoliko puta raspravljao. Posebna rezolucija čije su donošenje potakli dvojica republikanaca i jedan demokrat, ima za cilj uvjeriti Kongres da stane čvrsto uz Bushevu administraciju u svojoj namjeri da Amerika ne popusti pritiscima da preda kontrolu nad internetom međunarodnim tijelima.

I američki ambasador u UN-u David Gross izjavio je u srijedu u Washingtonu nakon sastanka s predsjednikom Europske komisije Joseom Barrosom da Amerika "pokušava naći zajednički jezik", ali da neće "odustati od svojih načela".

Ove vijesti iz Amerike samo su nastavak sage koja se zaoštrava već nekoliko mjeseci, a o čemu smo u nekoliko navrata izvijestili na Iskonu.

Radi se o kontroli kompjutora koji služe kao glavni internetski direktoriji koji web-pretraživačima i e-mail programima "govore" kako da preusmjeravaju promet.

Na osnovi vlastitog doprinosa i učešća u razvoju interneta, vlada SAD-a inicirala je proces privatizacije i "internacionalizacije" organizacije i poslovanja Sustava imena domena i relevantnih funkcija interneta.

Od 1998. vlada SAD-a postepeno je ustupila nadzor nad organizacijom Sustava imena domena društvu - Internet Corporation for Assigned Names and Numbers, skraćeno ICANN, no kako je internet sve više rastao, zbog prevelike moći koju SAD ima kroz nadzor ICANN-a, UN je predložio drugačije rješenje, a to je osnivanje novog međunarodnog tijela.

"Predati internet na upravljanje zemljama s problematičnim podacima o ljudskim pravima, šutljivim zakonima o slobodi govora i upitnim porezima onemogućit će da internet ostane uspješan medij kakav je danas", rekao je kalifornijski republikanac John Doolittle u izjavi za javnost.

Doolittle je potaknuo donošenje rezolucije zajedno s republikancem iz Virginije Bobom Goodlatteom i virdžinijskim demokratom Rickom Boucherom.

Države poput Brazila, Indije i Kine izjasnile su se, pak, da žele međunarodno tijelo koje će nadzirati sistem adresiranja, umjesto ICANN-a koji je odgovoran američkom US Commerce Departmentu.

I Europska unija prošli je tjedan službeno povukla svoju podršku postojećem sustavu dodjeljivanja adresa, a očekuje se da će konačna odluka o ovom sporu između Amerike i ostatka svijeta biti donesena na UN-ovom Svjetskom summitu o informacijskom društvu (World Summit on the Information Society), koji će se u studenom održati u Tunisu.

Unatoč svemu, Busheva administracija tvrdoglavo daje do znanja da neće ni za pedalj odstupiti od svoje sadašnje ingerenncije nad ICANN-om i da će sve učiniti kako bi i dalje zadržala kontrolu nad ključnim resursima "mreže svih mreža".

Ipak, ne mora značiti da će spor ipak biti okončan na sastanku u Tunisu jer je moguć i drugi scenarij. Naime, ako ostale države odbiju prihvatiti američku kontrolu, najgore što se može dogoditi jest da bi one mogle uspostaviti vlastiti sustav imena domena i time razlomiti internet u nekoliko mreža.

To konkretno znači da bi dva korisnika ako u primjerice Mozzilu utipkaju isto ime domene, mogla kao rezultat dobiti različite web-siteove, ovisno o tome u kojoj se državi nalaze.

Administracija Georgea Busha smatra, pak, da bi na osnovi prijedloga UN-a na internetu bila ugušena inovacija zbog prevelike birokracije te da bi pristajanje na te prijedloge omogućilo represivni režim poreza na domene (pa čak i poreza na e-mailove?!) te ograničilo slobodu izražavanja on-line, što bi sve skupa loše utjecalo na razvoj interneta u cjelini, a posebno trgovine na internetu.

Koliki je utjecaj politike na internet, imali smo prilike vidjeti u rujnu ove godine kada je Busheva administracija odbila uvođenje kontroverzne domene .xxx za stranice s pornografskim sadržajima, dok se ne prouče sve posljedice koje bi moglo izazvati uvođenje te domene.

Ipak, političke odluke mogu djelovati i na druge načine, mogu, primjerice, učiniti nedostupnima sve web-stranice koje imaju određenu domenu.

Ako se informatička infrastruktura ostalih država sve više naslanja na internet, što je istina, razumljiva je i njihova bojazan te inzistiranje da se takve odluke ipak stave u ruke međunarodnom tijelu koje bi osnovali Ujedinjeni narodi.
 
Izvor: Iskon.hr