Alkemija tamnih emocija



    Radeći kao psihoterapeut trideset godina, naslušala sam se bolnih priča. Kada ljudi dolaze po “liječenje razgovorom” (eng. talking cure), u pravilu bol svog srca doživljavaju kao nešto čega se treba sramiti. Vjeruju da pate radi neke greške koji su počinili njihovi roditelji, i da će ih terapija toga osloboditi,  te maknuti bolne emocije – zauvijek, nadaju se.

    Mnogi od njih dolaze s idejom da će, ako uspiju izdržati kroz cijelu terapiju ili pročitaju dovoljno knjiga o samopomoći, postići život potpuno slobodan od patnje. Istina je više u skladu s poznatom biblijskom izrekom: “To da je čovjek rođen u patnju, jednako je sigurno kao to da iskre žara lete u zrak” (Job 5:7).

    Nitko ne prolazi bez toga. Svi mi susrećemo se s neizbježnim gubicima tijekom života. Strahujemo od inherentne nesigurnosti i ranjivosti egzistencije. I posljedično, kao populacija, susrećemo se s očajem problematičnih veza, neočekivanih trauma, unutrašnjom ranjivošću, te globalnom degradacijom i terorom. Upravo poput sreće i ljubavi, i tamne emocije su dio našeg ljudskog dara, koliko god bismo ponekad htjeli da nisu.

    Baal Shem Tov, legendarni židovski mistik iz 18. stoljeća, podučavao je da kako bismo ovladali našom patnjom, moramo prvo naučiti kako u potpunosti uroniti u emociju, ali tako da ona istovremeno ne ovlada nama. Taj proces nazivam alkemijom tamnih emocija: znati kako ostati povezan s energijom bolnih emocija, kako ju osvijestiti, sprijateljiti se s njom i predati joj se, svjesno, a opet tako da nas ona ne obuzme u potpunosti. Na taj način slušamo jezik srca.

    Iscjeljivanje kroz tamne emocije je nenaoružan put kroz ranjivost – put kroz, a ne bježanje od- boli. Često toj metodi uteknemo tek kad smo već očajni. Možda smo već sami pokušali na brojne načine “izliječiti” vlastite bolne emocije pomoću droge, lijekova, hrane, zabave, distrakcije, ili nekih drugih sredstava, i nijedno od njih nije upalilo. Ili još gore, naš pokušaj anesteziranja vlastite boli je još samo više pojačava. Tijekom takvih vremena postaje sve jasnije da nema drugog puta do li kroz emocije.

    Iscjeljenje kroz tamne emocije je u suprotnosti s oboružavanjem protiv mora problema. To je šamanski put kroz tamno emocionalno podzemlje u kojem je jedini način da ovladamo tamnom emocionalnom energijom taj da je u potpunosti iskusimo.  Baš kao što šaman zaranja u svijet duhova kako bi iz njega donio znanje o liječenju problema duše, tako i emocionalni alkemičar zaranja u dubinu svoje boli kako bi u njoj otkrio mudrost potrebnu za samoizliječenje i transformaciju.

    Dobra je vijest da tamne emocije mogu poslužiti kao vodič na tom putu – ako znamo kako ih saslušati. Iako slušanje nije uvijek najlakše, to je proces koji se može naučiti. Kao i većina stvari, on postaje lakšim što ga više prakticiramo. Slično kao kad dijete uči plivati, pa mu se voda čini istovremeno primamljivom i zastrašujućom. Ako želimo plivati, moramo poslušati naša tijela. Moramo naučiti sve različite pokrete – zamah ruke, zamah noge, pokret glave, sinhronizirano disanje – i kako ih koordinirati. Ali na kraju se sve svodi na riskiranje i zaranjanje u vodu. Tada, osjećajući svoje tijelo u vodi, primijećujemo da se događa nešto prekrasno što nam pomaže da prebrodimo svoj strah: postajemo poput bove! Voda nas drži i održava na površini!

    Slično je i s emocijama koje nas čine najranjivijima: tuga, strah i očaj. Te tamne emocije su energije sadržane u tijelu potpomognute uvjerenjima koje smo sakupili od obiteljske i društvene kulture oko nas. Njihova svrha nije da nas učine mizernima, da nas izlude, posrame, oslabe ili poraze, nego da nas nauče nešto o nama samima, o drugima, o svijetu, da naše srce otvore prema suosjećanju, da nam pomognu da zacijelimo i promijenimo svoje živote. Donose nam informacije i snabdijevaju nas energijom – one su sirovi materijal duhovnog osnaženja i transformacije. Jednom kada naučimo kako ih saslušati, možemo surfati na njihovoj energiji kao na valu, sa svjesnošću koja služi kao zaštita. Emocionalna energija tada teče, i skrivena se vrata u srcu otvaraju. Događa se pomak, transmutacija: prolaz kroz bol do spiritualne snage.

    To je emocionalna alkemija: proces u kojem se nešto obično pretvara u nešto vrlo dragocjeno. Još od drevnih vremena, alkemičari su pokušavali pronaći načine da osnovne metale pretvore u zlato. Iako neki vjeruju da su rani alkemičari to radili na doslovni način, u većini slučajeva taj se izraz smatra metaforom procesa duhovne transformacije. U alkemiji tamnih emocija, emocije kojima se najviše opiremo su osnovne kovine pomoću kojih počinjemo. Naša sposobnost da ih saslušamo, sprijateljimo se s njima, i svjesno im se prepustimo je sredstvo kroz koje ta kovina postaje zlato spiritualne mudrosti.

    Pronaći snagu svetog, ne unatoč patnji, nego usred nje; to je alkemija tamnih emocija. Kroz tu alkemiju, žaljenje nas vodi od tuge za onim što smo izgubili prema zahvalnosti za ono što ostaje. Strah od krhkosti života pretvara se u užitak življenja punim plućima, otvoreno. Čak i očaj postaje sredstvo vjere – ne opijat naše boli, nego mudra posvećenost životu kakav jest.

    Vaš život baš takav kakav jest sadrži ono što vam je potrebno za vaš osobni put iscjeljenja kroz tamne emocije. Put koji počinje slušanjem vašeg srca.

Izvor: Ovaj izvadak preuzet je iz knjige Miriam Greenspan: “Healing through the dark emotions: the wisdom of grief, pain and despair.”

psiha.com

Odlican tekst. Poenta je osetiti emociju ali ne doziveti je licno. Znaci unutrasnje posmatranje emocije bez osvrta na njen uzrok.
Recimo osecati tugu ali ne razmisljati o dogadjaju koji ju je izazvao. Neka vrsta meditacije. Ali jako tesko izvodljivo u praksi.