Alfa Romeo Montreal prekrasan je automobil, mahom će priznati čak i vatreni osporavatelji milanske tvrtke. Najčešće, na tome počinju i završavaju pohvale, istina: sve ostalo što čujemo o Montrealu mahom su kritike. Negativna fama o Alfinom V8 coupeu i danas nagriza njegovu tržišnu poziciju – cijene su i dalje razmjerno niske, samim time čineći restauraciju financijski neisplativom, tako da mnogi primjerci stoje nevozni i rastavljeni, čekajući neke bolje dane. Takav je slučaj, primjerice, i s, koliko nam je poznato, jedina dva primjerka u Hrvatskoj. Tako da prekrasan prizor ovog automobila uspijevamo ugledati vrlo rijetko, kada na poneki oldtimer rally zaluta jedan slovenski primjerak.
Prototip napravljen za Expo 1967. po mnoštvu se detalja razlikovao od kasnijeg produkcijskog modela.

Na papiru, Montreal je morao biti uspjeh. No sve se urotilo protiv njega. Prototip je prikazan na Svjetskoj izložbi u, pogodit ćete, Montrealu 1967, kao još jedna stilska vježba na podvozju Giulie. Ali kakva! Marcello Gandini upravo je naslijedio Giorgetta Giugiara na mjestu glavnog dizajnera u Bertoneu te je na ovom konceptu razradio neke već postojeće ideje, a i po prvi puta predstavio neke od detalja kasnije karakterističnih za njegov dizajnerski rad. Iako se uistinu ne može reći da je Alfa Romeo šezdesetih oskudijevao prekrasnim konceptima, Montreal je toliko dobro prihvaćen da su čelnici tvrtke dali zeleno svjetlo za serijsku proizvodnju. Uz neke sitne izmjene, u kojima se krio razlog kasnijeg debakla.

Upečatljiv, poseban, jedinstven iz svakog rakursa – nije ni čudo da je ova „mini-Miura“ danas san mnogih Alfista.

Iako je originalni koncept imao klasični Giuliin 1.6-litreni motor, on nije zadržan za serijsku produkciju. Zamijenjen je nečim mnogo egzotičnijim, jedinim Alfa Romeovim produkcijskim V8 motorom, oslabljenom inačicom onoga iz uspješnih trkaćih modela serije 33 i možda najljepšeg maloserijskog poslijeratnog automobila, modela 33 Stradale. Na papiru jak adut, u praksi katastrofa: aluminijske konstrukcije, sa četiri briježna vratila, suhim karterom i SPICA direktnim ubrizgavanjem goriva, predstavljao je noćnu moru svakog servisera, a nemoguću misiju „uradi sam“ majstorima.

Neobičan je odabir V8 motora razmjerno male zapremine (samo 2.6 litara) značio i za superautomobil neveliku snagu od 200 KS, što je bilo dostatno za tek 224 km/h najveće brzine i 7.1 sekundi do 100 km/h. Dobro, lijepo, pristojno... ali ne i iznimno. Mnogo je veći problem predstavljalo podvozje, u osnovi preuzeto s Giulie, znači duboko ukorijenjeno u pedesete godine. Ono nije pratilo mogućnosti motora, a rezultat je bilo ne toliko nepredvidljivo koliko nedojmljivo ponašanje u vožnji. Na tom području Alfa Romeo mora postavljati standarde, a Montreal je kaskao, nekim kompromisom sportskog užitka i udobnosti vožnje ne zadovoljivši u potpunosti niti jedan kriterij.

Na Bertoneovim se proizvodnim trakama Montreal sklapao zajedno s još jednim danas podcijenjenim ljepotanom, Fiatom Dino Coupe.

Jedinstvena komandna ploča i tipični detalji ranih sedamdesetih, ali kako naći pravi položaj za upravljačem?

Dizajn, iznimno hvaljen na konceptu, promijenjen je donekle za serijsku produkciju i, ma koliko je cjelina i dalje prekrasna, neki su detalji naprosto prečudni i smetaju estetima-puritancima. A posebno su kontroverzne „škrge“ sa strane, iza vrata, koje nagoviještaju neistinu: središnje smješten motor. Ne, Montrealov je sprijeda, a ova mimikrija, iako atraktivna, pomalo smeta, volite li funkcionalne oblike. Funkcionalnost je i glavna zamjerka unutrašnjosti: Talijani, naime, imaju neobičan običaj pri sportskoj vožnji biti jako zavaljeni u sjedalo, a ruke držati na samom dnu upravljača. Montrealova je unutrašnjost primjerena tom položaju, tako da je u drugima jako teško pronaći optimalan položaj. Upravo je ovaj automobil znao inspirirati zle jezike, pogotovo britanske, da primijete kako su Talijani jamačno građeni kao majmuni, s kratkim nogama i dugim rukama...

Na skupovima vlasnika Montreala zna biti zabavno, pokazuje i ovaj improvizirani znak Alfa Romea.

Na sve navedeno dodajmo još i jako dugo razdoblje razvoja – proizvodnja je počela tek 1971. i trajala do 1977, iako vrlo sporadično kasnijih godina – čak je 2350 od ukupno sklopljenih 3917 Montreala napravljeno 1972. Naftna kriza sljedeće godine bila je dodatni udarac modelu. Kao i detalj da ga nisu ponudili na američkom tržištu – iako su u Kanadi, u gradu po kojem je dobio ime, prodana četiri primjerka. Danas je Montreal san mnogih Alfista, no rijetki ga se usude pokušati i ostvariti, iako ih na prodaju uvijek ima, čak i jeftinih modela za restauraciju. Svatko tko je makar i jednom čuo moćan zvuk ovog V8 motora, reći će samo: šteta. Bilo bi lijepo vidjeti ponekog i na našim cestama, atraktivnost i dojam ovog modela daleko nadjačavaju sve njgove mane.

http://www.autoportal.hr/klasicni/2007/05/18/6828/alfa_romeo_montreal/

sve u svemu prelijep auto

maksimalna brzina mu je 220 kmh a 0-100 7,4

imao sam priliku da ga vidim uzivo pre 5 ili 6 godina,auto je prelep,i dan danas ima po meni najlepsi enetrier.

sto se tice motora,stvarno ne mogu da kazem ni da je los ni da je da je dobar,jer nisam imao priliku da ga vozim 

a cena mu je nedje oko 20000 do 30000 eura

sve o svemu u pravu si : jeste san svakog alfista 

 

ma jednom riječju preljep auto