Kultura se poznaje po smrti. Bolesne kulture završavaju kao Rim. Zdrav organizam umire kreativno, kroz oplodnju drugih. Tako je to bilo i u Anatoliji sve do dolaska mladog, nezaustavljivog, nepobjedivog Aleksandra. Gospodara dvaju svjetova, Istoka i Zapada, vladara Makedonije, faraona, sina boga Amona. Poučen od svoga učitelja Aristotela, rješio je ženidbeni Platonov broj, što je simbolički značilo rezanje gordijskog čvora. Aleksandar je razbio zidove starog svijeta kako bi nastupio novi svijet. Razbio je himen Istoka i Zapada, zid koji je onemogućavao protok roba, ideja i energije; uspostavio je prirodan tok odnosa između Istoka i Zapada. Gospodar dvaju svjetova, kako bi sam sebe nazivao, tvrdio je da vidi dvije strane svega, sa svoja dva oka različite boje – zelene i plave.

Aleksandar Veliki (353 – 323. p.n.e.) – Po predaji sin Apolonov. „Dok se držao svojih šema bio je nepobjediv. Kad bi nekim slučajem iz njih iskočio, padao bi iz greške u grešku i njegovi bi saborci često mislili da je poludio. Potom bi teturajući ponovo pronašao svoju šemu i nastavljao pobjedonosne pohode”.

Alaksandar i otac mu Filip razradili su novu šemu ratovanja. U strateškom smislu Aleksandar je spojio konjicu i makedonsku pješadijsku falangu u jedinstveni mehanizam. Aleksandrov je izum konjička formacija te juriš koncetrirane konjice. Strategija mu je bila temeljena na kombinaciji kvadrata i kruga, odnosno spoju kocke i dva polukruga. Uvod ili prolog bitke sastojao se od polukružnog juriša konjice na dva krila – u svrhu rasturanja protivničke konjice. Tek nakon tog prologa kao grom ili munja slijedio je kratak, eksplozivan i koncentriran udarac ponovo grupisane konjice s leđa i tvrd i prodoran frontalni pješadijski udarac kocke, odnosno falange u neprijateljsku masu. Ta dva lijeva i desna udarca po krilima u savezu sa parom snažnih udaraca za zadnje strane i sprijeda bili su nezadrživi za protivnika. U bici na Arbeli 331. g.p.n.e. Aleksandar je potukao persijsku vojsku koja je, prema predanju, brojala više od milion vojnika. Druga strateška varijantu mu je klin i kvadrat, pa krug. Tu varijantu je koristio na Arbeli. Eksplozivan, kratak udarac konjice u sam neprijateljski centar, slijedi ubacivanje kvadrata falange u nastalu prazninu i potom kružni tok konjice koja siječe sve one koji se razbježe.

„Aleksandar je postizao sve uspjehe”, piše Wells, „kombinacijom dvaju različitih no komplementarnih principa. Na primjer, u sukobu sa Persijancima prvo je sasjekao persijsku vojsku (tvrd pristup), a potom prisilio 10 000 svojih najboljih ratnika da ožene Persijanke i da se oba naroda pobratime (mekan pristup)”. Samog sebe je nazivao gospodarom dvaju svjetova, lijevog i desnog, tvrdog i mekog. I lijevak i dešnjak, imao je dva različita oka, zeleno i plavo, i držao se sinom Istoka i Zapada. San mu je bio spojiti svojstva efikasnog i sposobnog oca, velikog organizatora,no čovjeka bez duše i osjećaja, sa sposobnostima majke Apolonije – žene duboke osjećajnosti, intucije i mističarke, no bez praktičnih sposobnosti. Taj spoj rascijepljenog muškog i ženskog elementa Aleksandar je vidio u spoju Istoka sa Zapadom.

Izvor: U potrazi za staklenim gradom, Željko Malnar i Borna Bebek (Zagreb, 1986.)