Ma koliko puta bili u Pragu, svaki novi pohod ugodna je avantura čak i na mjestima za koja ste mislili da ste ih za prošlih dolazaka apsolvirali. Kad bi postojali vremenski strojevi, putnici iz osamdesetih godina, pa čak i postbaršunastih ranih devedesetih, u današnjem bi Pragu doživjeli kulturni šok. Našijencima s klišejima brzo će postati jasno da više ne mogu “za pedeset maraka kupiti pola grada”. Jer – Praha je draha (skupa).

No, Prag još uvijek nosi šarm grada u čijem vremenskom stroju ima i impozantnih crkava i građevina svih povijesnih stilova, do sokolskog megastadiona Strahova i najsuvremenije arhitekture. Unutar čega struji i švejkovski humor i havelovska mudrost, kao i globalizacijski speedovi. Pa i povijesni vijci vremenskog stroja imaju i finije građanske, ali i totalitarne derivacije. A sve je na prodaju. I židovsko groblje i sinagoga, i Muzej komunizma, i Muzej srednjovjekovnih strašila, i šetnja mitskim mjestima iz ‘68. i ‘89.

Nazad u stvarnost. U praškoj kovačnici turističkog novca baš na svakom koraku zaboravite da ste nekad išli besplatno u katedralu sv. Vita ili prolazili bombonjerastom Zlatnom uličkom. Besplatno je (zasad) samo slikanje s gardistima kraj predsjedničkog Hrada (zbog Klausa često bez zastave EU!). Štoviše, toliko su humani da u slobodno vrijeme ukočeni drže i počasnu stražu kraj škrabice za priloge za djecu iz domova.

Polovica od 2400 je 1150
Kako Češka nije u eurozoni, eure valja promijeniti u krune. Mitsko mijenjanje na crno (tada triput jače od državnog tečaja), koje nam je ulijevalo bahatu gordost u odnosu na češke zatočenike “realnog socijalizma” – zaboravite. Oprez da vam “odozdo” ne izbroje nanovo iste novčanice ipak uključite. Primamljivi “Poplatok 0 %” doživi kafkijansku preobrazbu u troškove usluge mijenjanja. Za 100 eura nude 2800 kruna, no malo dolje piše da možete računati na 2400. Upitate li koliko ćete dobiti na ruke za 50 eura, dobit ćete odgovor – 1150. Par koraka dalje ipak – 1230. No, znaju znalci gdje se sve za 100 eura dobije barem 2550.

Osim na standardne krigle, kristal i sl., novac se može trošiti i na obilje ideja koje bi mogle odšegrtovati i naši neinteligentni likovi za izvanpansionski posao. Praški turistički bojovnici prodaju i sapune od krušaka, i ulja za kupanje od divljih trešanja, i vožnje gradom u oldtajmerima, votke i čokolade s kanabisom.

Naš Flekov harmonikaš
U nizu kazališta valja probati ući u ono Jare Cimrmana svestranog Zdeněka Sveráka. Ljubitelji ama baš svih vrsta glazbe naći će što žele, no najjači su praški adut brojni jazz klubovi – slavna Reduta u kojoj je svirao Clinton, Agharta, U zlaté trumpety, U malého Glena, U staré paní – a informacije za boat-jazz možete dobiti od crnaca u mornarskim uniformama.

Pivnice U Fleka i U Kalicha opće su opjevana mjesta, ali iznenađenja su i tu moguća, ili zbog poznatog starijeg harmonikaša, ali s naljepnicom Hajduka i Vodica na harmonici, ili u informaciji da su svojedobno asovi koji bi popili metar piva (složen od dužina promjera krigla) bili upisani u zlatnu knjigu. Usput, 0,0 promila od 1990. nije smanjilo promet, taksisti znaju posao. Fanovi češkog piva ne ispiru grla samo Budvarom i Plzenjskim, šampioni su i Staropramen, Radegast, Gambrinus, Krušovice, Kozel iz Velikih Popovica. Samozřejme (hrv. razumljivo) čast i češkim/moravskim bilym i červenym vinima, a i šljivovicama jelinek.

U humanitarnoj akciji “trbuhom za pivom” ne držite se samo razvikanih destinacija. Tik do zgrade MVP-a pristupačan je veliki točeni Kozel za šest kuna. A kako Prag nije samo trasa Hradčany – Karlov most – Vaclavov trg (V. naměstí ), svratite li samo malo dalje od središnje jezgre, u husitske, radničke i anarhističke kvartove Karlín i Žižkov, odlična patka s knedlima, bramborak (krumpir i češnjak) i crveno zelje, uz Gambrinus, znatno manje stoje nego par stotina metara dalje.

Dobro je znati. Ožednite li noću, pozovite službu Pivní pohotovost (Pivska pripravnost) i donijet će vam pivo kombijem doma.

Izvor: Vecernji list