Svi mi vrlo dobro znamo što je depresija. Ako je nismo iskusili sami, onda sigurno znamo nekog tko je (rjeđe ili češće, manje ili više) depresivan. Depresija se smatra jednim od najvećih psihičkih problema dvadeset i prvog stoljeća. Njena srž je: anhedonija.

Daleko od užitka, daleko od sebe

Anhedonija je nemogućnost uživanja u životu. Bilo da je riječ o jelu, druženju, putovanju, seksu, plesu, radu ili igri s djecom - osoba koja pati od anhedonije jednostavno ne doživljava. To je stanje osjetilne i emocionalne povučenosti, obamrlosti i indiferentnosti. Čovjek gleda, ali ne vidi; sluša, ali ne čuje. Dodiri i mirisi ostaju na površini, okus je stalno isti. Takvo pasivno primanje podražaja, bez uronjenosti u život ostavlja čovjeka praznim i beživotnim.

Dok vlada anhedonija, ništa nema smisla. Drugi ljudi nas ne zanimaju, a ne zanimamo ni sami sebe. Rado bismo nekako izbjegli svijet, ali on je ipak svakog jutra tu, sa svim svojim prohtjevima i očekivanjima. Na vidiku nema ničeg vrijednog ka čemu bi se isplatilo krenuti, a sve ono što nas je nekada veselilo, nekim nerazumljivim procesima je izgubilo svoj sjaj.

To stanje utječe i na pamćenje. Kako bi besciljnost i besperspektivnost potkrijepio valjanim dokazima, um izvlači na površinu samo ona najgora sjećanja – sjećanja na povrede, razočaranja i neuspjehe. U takvom stanju, neki posežu za antidepresivima, alkoholom ili opojnim drogama, neki se povlače u osamu, a neki se bacaju u očajničku potragu za užitkom kroz kratkotrajne ljubavne afere.

Kako nestaje užitak?

Puteva koji vode u anhedoniju ima puno. Neki od njih su:

· davanje sebe pogrešnim ljudima
· dugotrajno zanemarivanje svojih potreba i želja
· pad životnih vrijednosti i ideala
· zabrana na užitak, spontanost ili zabavu

Čovjek uglavnom uživa u davanju i u prepuštanju. Međutim, tijekom svog emocionalnog sazrijevanja mnogi od nas se daju pogrešnim ljudima, odnosno ljudima koji ne uzvraćaju dovoljno. Bilo da je riječ o partneru, prijateljici ili o članu obitelji, kada dajemo svoje osjećaje nekome tko nam ne uzvraća, to je kao da se dajemo u ništa. Nakon nekog vremena se naš kapacitet za davanje potroši, dolazi do generalnog gubitka povjerenja u ljude, pa nismo u stanju dati niti onima koji nam istinski žele uzvratiti.

To često ide paralelno sa zanemarivanjem svojih vlastitih želja i potreba. Ako su nam uvijek na prvom mjestu drugi, ako stalno želimo udovoljavati, pomagati, savjetovati ili biti na raspolaganju drugima, ne pitajući se «što ja želim?» i «kako se ja osjećam?, isto tako ćemo se potrošiti. Ne zato što u svakom od nas postoji ograničena količina energije, entuzijazma i emocija, već zato što sami sebi šaljemo poruku da su drugi ljudi uvijek bitniji od nas samih. Takvim «dobrim», samaritanskim, požrtvovnim ponašanjem si zapravo šaljemo poruku da smo nebitni.

Anhedonija u svojoj srži jeste ne-bitnost, odsustvo biti. Vanjski svijet je tu, ali ne dopire do nas. Unutarnji svijet je tu, ali ne dopiremo do samih sebe. Povučeni, udaljeni od svega, prividno na sigurnom, prestajemo živjeti i počinjemo preživljavati. Kada nam je sve (uključujući i same sebe) nebitno, život postaje prazna kolotečina bez sadržaja, bez užitka.

Do generalnog osjećaja nebitnosti može doći i zbog razočaranja u životne ideale. Bilo da je u pitanju ideal partnerske ljubavi, ideal obitelji, ideal pravednog svijeta (ili pak nešto četvrto), kada ga ne uspijevamo ostvariti (a ideali su uvijek neostvarivi, zato se i zovu «ideali», a ne «reali»), to nas ostavlja razočaranima i dezorijentiranima, jer više nema ničeg vrijednog ka čemu bismo željeli ići. Jedino što nam tada preostaje je skupiti snage za izgradnju novog, vlastitog sustava vrijednosti koji funkcionira u realnosti.

Dozvola za užitak

Živimo u dobu koje slavi užitak. New Age, religija dvadeset i prvog stoljeća, uzdiže užitak do božanskih razmjera. To ima svoju pozitivnu i svoju negativnu stranu. Pozitivno je to što duhovnost može neutralizirati zabrane na spontanost, zabavu ili užitak koje neki ljudi usvoje tijekom odrastanja. Stvar je u tome da mi ljudi, iako smo odrasli, često i dalje tražimo dozvole od autoriteta. Točnije, tragamo za novim, boljim pravilima koja bi poništila ona stara. Duhovni autoritet, pošto se poistovjećuje s izvornom čežnjom duše ili božanskim zakonom, tu nadjačava roditeljske zabrane.

Evo primjera. Tibor ima 38 godina. Vjenčao se s 23, godinu dana kasnije mu se rodilo prvo dijete, a nedugo zatim i drugo. Obavljao je managerski posao u banci i skrbio za obitelj. Od oca je naučio da je život težak, da «biti ispravan» znači stalno raditi, te da su užitak, spontanost i zabava znak lijenosti i nezrelosti. Nakon godinu dana depresije, počeo se zanimati za duhovnost za koju kaže da ga je pročistila i oslobodila, jer mu je dala dozvolu za užitak, spontanost i zabavu. Duhovni autoritet je bio veći od autoriteta njegovog oca.

To je pozitivna strana duhovnog veličanja užitka. Negativna strana je to što su životna sreća i užitak postali «must have». Rado ćemo pokazati da smo sretni i da uživamo u životu, jer se to, između ostalog, smatra znakom osobnog napretka i produhovljenosti. Međutim, ako smo nesretni ili nismo u stanju uživati u životu, povući ćemo se, poput puža, u kuću. Iz duhovne perspektive, anhedonija nije običan ljudski problem, već bolesna praznina duše, što izaziva dodatan sram zbog svog stanja, osjećaj manje vrijednosti i potrebu za skrivanjem.

Smisao – ključ sreće i užitka

Smisao nije samo duhovna, već i biološka potreba. Dok nešto smisleno povezujemo, u mozgu se stvara dopamin koji je u mozgu povezan sa centrima za nagrađivanje. Dakle, kada nešto otkrijemo, povežemo ili spoznamo, pa zatim osjetimo mješavinu užitka i euforije, za taj dobar osjećaj je odgovoran dopamin. To objašnjava i činjenicu da anhedonija i osjećaj besmisla, poput sijamskih blizanaca, uvijek idu skupa.

Prihvaćajući odgovornost za kreiranje životnog smisla preuzimamo i odgovornost za osjećaj vlastite sreće i užitka. A kad smo sretni i kad uživamo u životu, na to možemo inspirirati i druge. Dobra stvar je to što ova formula funkcionira, kako za duhovno orijentirane ljude, tako i za ateiste. Jedina je razlika to što će ovi prvi biti skloniji povjerovati da osjećaj uzvišenosti i nagrađenosti dolazi od Univerzuma ili Boga, a ovi drugi da taj isti osjećaj dolazi od dopamina. Kako god tumačili taj ushit, motiviranost i osjećaj svrhe, važno je njegovati ga kao jednog od glavnih životnih prioriteta. Kreiranje smisla je ključ sreće i užitka.

Četiri savjeta za život ispunjen užitkom


1. Rasvijetlite svoju prošlost kako biste mogli vidjeti svjetliju budućnost


Svoju prošlost možemo usporediti s korijenjem, a budućnost s krošnjom drveta. Ako je korijenje trulo, onda će i krošnja dati bolestan ili nikakav plod. Isto tako, ako prošlost vidimo kao niz neuspjeha i razočaranja, otkud nam ideja da bi budućnost mogla biti drukčija? Ljudi koji pate od anhedonije se često uopće ne mogu prisjetiti da im se u životu dogodilo išta lijepo. S druge strane, ljudi koji uživaju u životu se lako prisjećaju ugodih iskustava i imaju sasvim drugačiju, smislenu i povezanu priču o svojoj prošlosti, što čini kvalitetan korijen za viziju svijetle budućnosti. Njihov osobni mit, priča o životu, skrojena je tako da bolnim događajima i životnim teškoćama pridaje smisao koji im pomaže nastaviti dalje.


2. «Moram» i «trebam» zamijenite s «hoću» i «želim»


Bilo da je riječ o razgovoru s drugima ili o unutarnjem govoru, znajte da si riječima kao što su «moram» i «trebam» stvarate teret prisile i očekivanja. Takvo izražavanje povećava strah od neuspjeha: «Moram obaviti ovo, jer će inače...» ili «Trebam početi ranije ustajati, jer ću u protivnom...» Kada nešto baš «morate» ili «trebate», negdje u pozadini uma automatski iskrsava pitanje - što ako ne uspijem?

«Bilo to dobro ili loše, sve što radimo trenutno predstavlja naš najbolji izbor», tvrdi američki psihijatar William Glasser. Počnete li svoju trenutnu životnu situaciju promatrati kao skup svojih najboljih odabira, počet ćete sve češće upotrebljavati riječi «hoću» i «želim». Ako imate naporan i dosadan posao, vi zapravo ne morate sutra otići na svoje radno mjesto. Možete ostati kući i dobiti otkaz. Međutim, ako vam se ustati i otići ipak čini boljim izborom, znajte da je to zato što to odabirete (hoćete ili želite), a ne zato što to trebate ili morate. Vaš najbolji trenutni izbor, koliko god vam se lošim činio, je i dalje vaš. Ovaj, temeljni stupanj odgovornosti za svoje odabire je nužan za kreiranje vlastite, smislene životne priče.

3. Jedite namirnice koje podižu razinu dopamina

Dopamin je neurotransmiter koji je usko povezan s osjećajem životnog smisla, euforije i užitka. Kako bi se na dnevnoj bazi počeli dobro osjećati, počnite jesti više namirnica koje pospješuju sintezu dopamina. Dopamin se sintetizira uz pomoć: aminokiseline tyrozina, vitamina B9 i B12, te minerala magnezija. Tyrozin možete dobiti iz banana, avokada, svježeg kravljeg sira, kikirikija, badema, te bučinih i suncokretovih sjemenki. Vitamina B9 ima u zelenom lisnatom povrću, smeđoj riži, jajima i brokuli. Vitamina B12 ima u mliječnim proizvodima i ribi, a magnezija u zelenom lisnatom povrću, soji, smeđoj riži, orašastim plodovima i sjemenkama.

Kada jedete, ograničite si količine. Hedonizam je suprotnost anhedoniji, ali ne vodi ka sve većem užitku, već ka otupljivanju osjetila. Gladan čovjek, kada jede, uživa u hrani cijelim svojim tijelom. Naročito ako je ukusnom ručku ili večeri prethodila tjelesna aktivnost. Ne zaboravite da svaki put kada birate nezdravu hranu i sjedenje pred televizorom (umjesto zdrave hrane i tjelovježbe), odabirete život s manje užitka. Kratkotrajan užitak jedenja čokolade i gledanja neke serije je samo varka koja, dugoročno gledano, vodi u osjetilno i emocionalno mrtvilo. Neka vaši odabiri budu usmjereni ka stvaranju i održavanju trajnog, dugoročnog užitka.

4. Doživite sinesteziju i osvijestite povezanost sa svijetom

Kada dodirujete, gledate, slušate, mirišete ili kušate, unesite se u svoja osjetila. Dopustite sinesteziju, ujedinjenje osjetila. Kada nešto kušate ili dodirujete, zatvorite oči i pustite da vam okus i dodir stvaraju oblike i boje. Kada slušate glazbu, zamislite teksturu zvuka. Ako vam to ne ide tako lako, uključite maštu. Ujedinjavanje osjetila podiže kvalitetu uživanja.

Osim sinestetičke povezanosti osjetila, osjetite i svoju povezanost sa svijetom. Dok grickate bademe ili jedete bananu, zapitajte se kako je ta hrana nastala i kako je stigla do vas. Možda je upijala sunce iz dalekih egzotičnih krajeva i proputovala pola svijeta da bi na kraju postala dio vašeg tijela. Mi smo u stalnoj povezanosti sa cijelim svijetom. Postoji jedna kineska poslovica koja kaže: “Otkineš li vlat trave, protrest ćeš cijeli svemir.”

Ne zaboravite: osjećaj izolacije i odvojenosti vodi u anhedoniju, a osjećaj povezanosti i bliskosti vodi ka otvorenom, prepuštajućem životnom užitku.


Tomica Šćavina, kolovoz 2010.
Izvor