Ја гледам на сат увек када је 22:22, али непогрешиво где год да се налазим и шта год да радим у то време гледам у сат на мобилном или неки други дигитални... Иначе, рођен сам 22.
Exodus 12:44 Any slave you have bought may eat of it after you have circumcised him,
Matthew 12:44 Then it says, 'I will return to the house I left.' When it arrives, it finds the house unoccupied, swept clean and put in order.
Sudeći po bibliji... ili moraš da se vratiš kući do 12 i 44 ujutru ako zaglaviš na nekoj žurci celu noć ili moraš da nahranih robove.
Sasvim je moguće da se tripuješ... i da te je niz koincidencija naterao da upamtiš taj broj i zanemariš ostale. Ali pored toga... organizam ima svoj ritam na koji često nismo ni svesni. Kao kad bi deset godina pio mleko tačno u 12 sati... kad jednog dana ne popio... tačno bi ti organizam sam tražio. To recimo možeš da primetiš kod ljudi koji imaju običaj i naviku da dremaju poslepodne. Dremka od sat i po, dva. Moj ćale posle posla je godinama knjavao od 6 do 8. Kad propusti taj "termin" jednom u 2 meseca zbog nekog vanrednog slučaja, tačno vidiš po njemu kako je usporen u to vreme, kako mu se spava i kako je nervozan što ne može da ispuni tu svoju naviku. Taj ritam je po nekima inače tajna dugog života.
Bio jedan švaba, bivši predsednik banke u Nemačkoj, koji je odavno penzionisan i doživeo duboku starost u sto nekoj. Kad su ga intervjuisali i pitali koja je tajna. Kaže zadnjih 60-70 godina, ustaje u tačno vreme, doručkuje u tačno vreme, rekreira se u tačno vreme, ruča i večera u tačno vreme... i leže u tačno vreme. I tako maltene ceo život. Podešen je ko švajcarski sat. Meni je to baba pričala, kaže da joj delovao monotono njegov život kad ga je slušala na TVu. I tu se postavlja ona priča "kvantitet Vs kvalitet". Ali to je već neka druga tema.
U psihologiji postoji i nešto što funkcioniše po sličnom sistemu po imenu "Pavlovljev refleks" što bi ti moglo malo bolje objasniti sve ovo. Neka me ispravi Bambi ako grešim.
You sharpen the human appetite to the point where it can split atoms with its desire; you build egos the size of cathedrals; fiber-optically connect the world to every eager impulse; grease even the dullest dreams with these dollar-green, gold-plated fantasies, until every human becomes an aspiring emperor, becomes his own God...
“Držite se svog osećanja ispravnosti, svoje unutrašnje etike, čak i kada je teško ili opasno, ili kada ljudi smatraju da ste čudni. Ta čudnovatost vas izdvaja!"
„Budite čovek po svaku cenu. Ako treba, platite koliko košta. Neka to bude najskuplja stvar u vašoj kući. Niko nema veće obaveze prema sebi nego da bude i ostane čovek."