Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Prijavi me trajno:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:

ConQUIZtador
Trenutno vreme je: 28. Mar 2024, 12:25:29
nazadnapred
Korisnici koji su trenutno na forumu 0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.
Idi dole
Stranice:
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Tema: 1000 dana u ledu  (Pročitano 698 puta)
10. Jul 2009, 14:07:52
Veteran foruma
Svedok stvaranja istorije


Ne Diraj Tigra Dok Se Igra!

Zodijak Cancer
Pol Žena
Poruke 23881
Zastava Izgubljena u vremenu i prostoru
OS
Windows XP
Browser
Opera 9.64
Bila je to neobična ideja: zalediti drveni brod u Arktičkom okeanu i pustiti da ga kretanje leda odnese preko Severnog pola. Kako se stvari nisu odvijale prema željenom planu, Fritjof Nansen, hrabri norveški naučnik, uputio se s jednim saputnikom psećom zapregom tamo gde niko pre njih nije bio.

Napisao: Hampton Sajds
Izvor: National Geographic Srbija

Napolju u hladnom fjordu, na prevlaci kamenite zemlje do koje od centra grada može brzo da se stigne trajektom, Oslo je stvorio neku vrstu nacionalnog groblja čuvenih brodova. To je nešto tipično za Norvešku – koja bi druga zemlja izgradila javne kripte oko svojih najdražih brodova i brižljivo ih čuvala kao svetinju?

Tu na poluostrvu Bigdoj posetioci mogu da provode dane lutajući kroz izvanredne muzeje u kojima se čuvaju drevni vikinški dugi brodovi, ribarska plovila iz XIX veka, pa čak i slavni splav Tora Hejerdala, načinjen od balsamovog drveta, Kon-Tiki.

Ali najupečatljiviji od pomorskih hramova u Oslu je šiljasta stakleno-metalna građevina koja se diže nad površinom mora u obliku ogromnog slova A. U njenoj unutrašnjosti, uživajući u filtriranoj svetlosti, počiva snažni drveni jedrenjak, napravljen 1892. godine, zvani Fram.

Fram (što znači „napred“) možda je najčuveniji brod u dugoj pomorskoj istoriji Norveške i ikona polarnih istraživanja. Ništa na ovoj trbušastoj lađi ne ukazuje na teške odiseje kroz koje je prošla. Priča o Framu je savremena nordijska saga, priča o nezamislivim teškoćama i inteligentnom stremljenju koji su u tesnoj vezi s norveškim nacionalnim identitetom. Sam brod je inženjersko čudo – njegovo ojačano korito je izdržalo trogodišnji stisak arktičkog leda. U skladu sa svojim agresivnim, posve predvodničkim imenom, Fram se zabio dublje u ledena prostranstva nego ijedno drugo plovilo pre njega.

Glavni pokretač koji je stajao iza Frama, sjajni i ćudljivi istraživač koji je naručio njegovu gradnju i vodio suludo i opasno prvo putovanje kroz polarne magle, postao je nacionalni patrijarh. Njegovo ime je Fritjof Nansen i uprkos tome što on danas nije toliko poznat izvan Norveške kao drugi istaknuti polarni pustolovi –Piri, Skot i Amundsen – on bi to morao da bude. Jer Nansen je u stvari bio otac savremenih polarnih istraživanja; svi ostali su, u bukvalnom smislu te reči, bili tek njegovi sledbenici.

Nansen je bio kršan, plavokos čovek svetle puti, ledenog pogleda i divljeg lika koji kao da je pomalo protivrečio plemenitosti njegovog intelekta. Nansen je odudarao od donkihotovskih lovaca na slavu koji su u velikoj meri obeležili zlatno doba polarnih istraživanja. Mogli bismo ga nazvati i renesansnim vikingom: bio je darovit pisac, tražen predavač, prvorazredni zoolog i istaknuti državnik. Tečno je govorio najmanje pet jezika, bio je vešt u baratanju fotoaparatom, izrađivao je lepe mape i ilustracije, učestvovao u obimnom naučnom dopisivanju i uneo element misaone preciznosti u sva svoja istraživačka putovanja. Jedan onovremeni nemački naučnik rekao je o Nansenu da je „znao da se služi mikroskopom podjednako dobro kao i alpinističkim pijukom i skijama“, a njegova naučna dostignuća su bila značajna i obuhvatala su, između ostalog, jedan revolucionarni članak o prirodi centralnog nervnog sistema.

Nansen je 1888. godine predvodio prvi prelazak preko Grenlanda – u maniru sopstvene za njega karakteristične preterane skromnosti nazvao ga je „skijaškom turom“ – ali je zakasnio na poslednji brod kući, što ga je primoralo da tamo provede zimu u lovu na foke, učenju upravljanja kajakom i životu s Grenlanđanima. To iskustvo je oblikovalo okosnicu njegovog proslavljenog izveštaja, Prvog prelaska preko Grenlanda, koji je objavljen 1890. godine, kao i živopisne etnologije pod naslovom Eskimski život. U skladu sa svojim grenlandskim pustolovinama, postao je vodeći zagovornik skijaškog sporta. U Skijaškom muzeju Holmenkolen u Oslu, Nansen je prikazan kao božanstvo odeveno u krzna koje stoji na dvema daskama, utemeljivač norveškog nacionalnog sporta.

Od svih Nansenovih raznovrsnih dostignuća, mukotrpno putovanje Frama između 1893. i 1896. godine je bilo to koje je u njegovu životnu priču unelo istinsku dramu. Ta ekspedicija je bila zasnovana na neobičnoj ideji da su je vodeći polarni autoriteti tog doba, među kojima i Kraljevsko geografsko društvo, smatrali samoubilačkom. Nansen je namerno isplovio da bi ga Arktik zarobio – odnosno, kako se on sam izrazio, da bi se „predali ledu“.

Nansen je nastojao da nadmaši jedno ranije polarno istraživanje koje se završilo propašću. Američki brod U.S.S. Žanet se 1879. godine našao zarobljen u ledu severno od Sibira. Nošen je Arktikom tokom 21 meseca, ali ga je na kraju pritisak leda zdrobio i brod je potonuo 13. juna 1881. godine. Iako je posada izvršila junački sprint prema Sibiru, od 33 ljudi koliko ih je učestvovalo u toj ekspediciji više od polovine je poginulo. Međutim, tri godine kasnije, artefakti sa broda Žanet su pronađeni na grenlandskoj obali, pošto ih je led nosio hiljadama kilometara.

Čitajući o tim artefaktima, Nansen se zapitao da li bi snažna struja koja Arktikom teče od istoka prema zapadu mogla da ga prenese do Severnog pola – ili barem blizu njega. I tako se rodila ideja. Bila je to zaista neobična zamisao, kaže Nansenov biograf Roland Huntford, „uzeti u obzir prirodne sile i pokušati usklađivanje sa njima, umesto ići protiv njih“.

Trik je, naravno, bio u tome da se izgradi brod mnogo čvršći od broda Žanet i 1891. godine Nansen je od sjajnog norveškog inženjera brodogradnje škotskog porekla, Kolina Arčera, naručio upravo to. Arčerova konstrukcija je imala čudnovato zaokrugljen trup bez izražene kobilice i otvore kroz koje su kormilo i propeler mogli bezbedno da se izvuku u slučaju stiskanja leda. Prostor za brodski tovar bio je ojačan moćnim rebrima. Da bi istraživačima bilo toplo, Nansen je svoj brod izolovao debelim filcom, sobovom dlakom, plutom i katranom. Da bi odagnali večnu tamu polarne noći, ugrađena je vetrenjača za napajanje električnih svetiljki. U potpalublju je bio udoban salon ukrašen izrezbarenim zmajevim glavama i biblioteka koja je brojala oko 600 pažljivo odabranih naslova.

Nansen je obznanio da je brod spreman i, pred hiljadama dobronamernika koji su se poređali duž luke u Oslu, njegova supruga Eva je brodu nadenula ime Fram. S posadom od 13 članova i zalihama za pet godina, Nansen je u leto 1893. godine isplovio iz Osla i uputio se prema Novosibirskim ostrvima.

Kao što se i očekivalo, Fram je već u septembru bio okovan ledom. Pritisak je bio snažan, a neprestano kretanje i struganje leda stvaralo je stravične zvuke. „Zaglušujuća buka je počela i čitav brod se tresao“, pisao je Nansen. „Buka stalno raste dok ne zazvuči kao da sve cevi orgulja sviraju istovremeno.“ Led, pisao je on dva dana kasnije, „čini sve da zdrobi Fram“. Ali Fram je s lakoćom odoleo tom zastrašujućem stiskanju i jednostavno se izdigao, neoštećen, iz ledenih dubina. Posle izvesnog vremena Nansen se smejao ledu; „živimo kao u nesavladivoj tvrđavi“.

Fram je nastavio da se na velikim ledenim santama pomera prema Polu škripavom brzinom od nekoliko kilometara na dan. Uprkos nekim nezgodama – uključujući tu i napad polarnog medveda u kome je jedan član posade povređen, a dva psa su stradala – prve dve godine putovanja su prošle neverovatno lako. Ljudi su dobro jeli u lepom, toplom salonu – u kojem su automatske orgulje svirale tokom dugih arktičkih noći, a električne svetiljke su, pisao je Nansen, „delovale na naš duh poput gutljaja dobrog vina“. Ljudi su objavljivali svoje novine, radi vežbe organizovali skijaške izlete na ledu i neprestano vršili merenje morske dubine kao i druge vrste merenja. Dosada im je bila stalan pratilac – jedan član posade je proklinjao „taj usamljenički život koji vodimo u ovoj mrtvoj zoni“ – ali Nansenovi ljudi nisu patili. „Ja lično“, pisao je, „nikad nisam vodio lagodniji život.“

Međutim, početkom druge godine, postalo je jasno da Fram neće dosegnuti Pol. Da bi stigao do cilja, Nansen bi morao da izađe na led sa sankama i psima i da pojuri prema njemu. Odabrao je saputnika, Jalmara Johansena, i u martu 1895. godine, posle dva neuspela starta, njih dvojica su napustili udobnost Frama. Ispraćeni zvucima topovske salve, dvojica skijaša su se, vukući troje sanki, noseći dva kajaka i u društvu 28 pasa, uputila prema severu. Nansen i Johansen su ubrzo upali u nevolje – nemoguć teren, oštećenja opreme, brzo pomeranje velikih ledenih santi koje su otežavale njihovo napredovanje. Budući da su im se zalihe smanjivale, počeli su da ubijaju slabije pse kako bi njima nahranili ostale. Do aprila su doputovali najdalje što su mogli na sever – 86°14' S. Iako su bili 364 kilometra daleko od Pola, odvažili su se da zađu dalje na sever nego ijedno ljudsko biće pre njih. Bio je to najveći pojedinačni napredak u skoro 400 godina arktičkih istraživanja.

Nansen je Evi obećao da će se vratiti živ, a to mu je bilo mnogo važnije nego da stavi na kocku život – i besmrtnost – na Polu. „Ti misliš na mene“, pisao joj je u svom dnevniku jedne noći. „Tvoje misli lete na sever u veliku pustoš. Ne znaju gde bi me našle.“

I tako je Nansen, mudro, ekspediciju okrenuo natrag. Dvojac se nije zaputio prema Framu, koji je ionako bio odnet daleko izvan njihovog domašaja, već prema dalekim ostrvima Zemlje Franje Josifa, skoro 1000 kilometara južnije. Njihovo očajničko putovanje preko velikih ledenih santi nesumnjivo spada u jedno od najtežih i najmukotrpnijih ikad preduzetih kretanja prema Polu. Nedelju za nedeljom, mesec za mesecom, poubijali su sve preostale pse (presecajući im grkljane kako bi štedeli na municiji), a u jednom očajnom trenutku su čak bili prisiljeni da jedu kašu spremljenu od pseće krvi. „Kad bih rekao da je bila dobra, lagao bih“, zapisao je Johansen. „Ali poslužila je i to je najvažnije.“

Tokom leta 1895. Nansen i Johansen su uzaludno tragali za Zemljom Franje Josifa. „Četvrt godine već lutamo po toj ledenoj pustinji“, očajavao je Nansen, „i još smo tu.“ Putujući ponekad na skijama, ponekad pešice, ponekad u kajacima, savladavali su beskrajne lavirinte plutajućeg leda ispresecane bljuzgavim prolazima. Nansen je priznao da on i Johansen u jednom trenutku više nisu imali „izgleda da se izbore s neprohodnim pločama leda, zalihama koje su se ubrzano smanjivale i, uz sve to, sad više ničeg nije imalo da se ubije ili ulovi... Ležim noću satima budan razbijajući glavu da nađem izlaz iz ovih naših neprilika.“

Konačno, 6. avgusta, dvojac se dočepao jednog ostrva – prvog kopna na koje su kročili posle više od dve godine – i sreća im se osmehnula. Loveći bele medvede i morževe, ubrzo su imali svežeg mesa i snaga im se povratila. Provlačeći se kroz ledena ostrva prema jugu, do 26. avgusta su shvatili da će morati da provedu još jednu strašnu arktičku zimu daleko od kuće. Služeći se slomljenim sankama kao pijukom, Nansen i Johansen su sagradili improvizovano stanište. Tu su ostali sledećih devet meseci, deleći jednu prljavu vreću za spavanje i živeći od medveđe čorbe i mesa belog medveda prženog na morževoj masti. Zarobljeni u tako teškim okolnostima, uspeli su da svoje duševno stanje održe izvanredno zdravim. „Nismo se svađali“, kasnije će ispričati Johansen. „Jedini problem je bio u tome što sam ja imao lošu naviku da hrčem... pa bi me Nansen često gurnuo u leđa.“ Kako je Nansen zapisao u svom dnevniku, „Johansen spava i cela koliba odjekuje. Drago mi je da njegova majka sad ne može da ga vidi... tako crnog, prljavog i odrpanog.“



Izvor: B92
IP sačuvana
social share
Ja sam andjeo sa neba i bezobrazna kad hocu, ja cutim, al` kad treba pevam danju pevam nocu, zahtevna k`o dete, a u dusi sam romantik, ja se klonim svake stete, al` za frkom sam fanatik


Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Veteran foruma
Svedok stvaranja istorije


Reign in Blood

Zodijak Cancer
Pol Muškarac
Poruke 20579
Zastava SRBIJA
OS
Windows Vista
Browser
Opera 9.64
Od kada nisam čuo za Fram, ako se ne varam njegovo zvono se još uvek čuva u nekom Nordijskom muzeju.
IP sačuvana
social share
 
Pogledaj profil WWW Skype
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Idi gore
Stranice:
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Trenutno vreme je: 28. Mar 2024, 12:25:29
nazadnapred
Prebaci se na:  

Poslednji odgovor u temi napisan je pre više od 6 meseci.  

Temu ne bi trebalo "iskopavati" osim u slučaju da imate nešto važno da dodate. Ako ipak želite napisati komentar, kliknite na dugme "Odgovori" u meniju iznad ove poruke. Postoje teme kod kojih su odgovori dobrodošli bez obzira na to koliko je vremena od prošlog prošlo. Npr. teme o određenom piscu, knjizi, muzičaru, glumcu i sl. Nemojte da vas ovaj spisak ograničava, ali nemojte ni pisati na teme koje su završena priča.

web design

Forum Info: Banneri Foruma :: Burek Toolbar :: Burek Prodavnica :: Burek Quiz :: Najcesca pitanja :: Tim Foruma :: Prijava zloupotrebe

Izvori vesti: Blic :: Wikipedia :: Mondo :: Press :: Naša mreža :: Sportska Centrala :: Glas Javnosti :: Kurir :: Mikro :: B92 Sport :: RTS :: Danas

Prijatelji foruma: Triviador :: Domaci :: Morazzia :: TotalCar :: FTW.rs :: MojaPijaca :: Pojacalo :: 011info :: Burgos :: Alfaprevod

Pravne Informacije: Pravilnik Foruma :: Politika privatnosti :: Uslovi koriscenja :: O nama :: Marketing :: Kontakt :: Sitemap

All content on this website is property of "Burek.com" and, as such, they may not be used on other websites without written permission.

Copyright © 2002- "Burek.com", all rights reserved. Performance: 0.092 sec za 16 q. Powered by: SMF. © 2005, Simple Machines LLC.