10 najlegendarnijih automobila   
   
Kamo su nestali dani kad su se automobili vozili po dvadeset godina? A ni onda nisu išli na 'groblje automobila', nego su se prodavali za neku siću, sirotinji većoj od nas samih, koja će ga voziti još koju godinu do posla i natrag   
   
   
Herbie - The Love Bug   
   
Danas se auto zamjenjuje svakih pet do deset godina, a svaka obitelj u prosjeku ima barem jedan automobil, ako ne i više njih. Iako se možda kvaliteta današnje proizvodnje ne može usporediti s nekadašnjom, činjenica je da su se nekad auti vozili duže, ni hrđavi lim ni konstantno pregrijavanje motora nisu bili dovoljno dobri razlozi da zamijenimo svog ljubimca.

Pokušali smo se sjetiti deset legendarnih automobila koji su se vozili na našim prostorima, ali smo došli do problema jer smo ih nabrojali barem 15. Zato će rijetki primjerci kao Trabant, Wartburg ili Diana morati biti izostavljeni zbog onih koji su nam malo više prirasli srcu.


Buba

Volkswagenova (što doslovno znači 'narodni auto') buba jedan je od najpopularnijih automobila na tržištu ikad. Kultni je status stekla zahvaljujući svom karakterističnom obliku i zvuku, a od početka proizvodnje 1938. do 2002. godine prodano ih je više od dvadeset milijuna! Njezini počeci sežu u nacističku Njemačku tridesetih. Adolf Hitler je naručio automobil koji bi prevozio dvoje odraslih s troje djece i išao 100 km/h te ne bi koštao više od motora, a dizajn je, navodno, nastao upravo prema njegovim uputama.

Kako bilo, otkad se pojavila, buba je pravi hit! Posebno je popularna postala zahvaljujući Herbieju, automobilu s osjećajima, sportskoj bubi i glavnom liku u nizu filmova od kojih je prvi nastao 1968. godine i smatra se jednim od najuspješnijih Disneyjevih igranih filmova. Godine 1994. pušten je prototip nove, pomalo futurističke bube, ali šarmom nije ni do koljena 'pravoj'.


   
Fiat 126, poznatiji kao fićo   


Fićo

Kao što je dobro poznato, popularni fićo dizajniran je za pet osoba – jedna osoba sjedi za volanom, a preostale četiri ga guraju. Tome je možda danas tako, ali kad je prvi put predstavljen kupcima, u ljeto 1957, bio je najnoviji hit. Dizajnom je dostojno zamijenio Topolina iz 1936. godine, a pritom je dao više prostora (koliki je onda bio malen Topolino?!).

Zamišljen je kao talijanski narodni auto, zbog čega je morao biti što jednostavniji za vožnju i održavanje, a to je i bio – lagan, štedljiv i prije svega jeftin. Njegova proizvodnja i evolucija trajala je do 1972. godine, kad je predstavljen Fiat 126, popularniji kao Peglica, te je on zauzeo tron ekonomičnosti. Fićo je ipak ostao jedan od najšarmantnijih malih automobila, a kod nas će se pamtiti kao jedan od prvih koji su u većem broju izmiljeli na zagrebačke ceste.


   
Mala pegla   


Peglica

Početkom sedamdesetih Rim i druge gradove Italije preplavili su mali auti, kod nas poznati kao peglice, a službeno Fiat 126. Do nas su brzo stigli, ali popularni su postali tek krajem tih godina. Glavna prednost peglice je to što se lako gura kad zatreba, a nakon par godina zatrebalo bi često.

Oni koji su vozili peglicu znaju da s njom nije lako. Ako bi već ostarjela dogurala do sto na sat, to je bilo veselje! Dizajnom se isticala među malim autima koji su uglavnom bili bucmasti, okruglasti, dok je ona imala svoj poseban, uglati oblik. Još jedna prednost – peglica se može parkirati bilo gdje, otprilike kao današnji Smart.


   
Tetrapak, kredenc, četvorka...   


Četvorka

Četvorka, tetrapak, kredenc – sve su to slatki nadimci Renaulta 4, koji je nekad naveliko harao našim cestama, a danas se još rijetko gdje nađe. Ako ste ikad vozili četvorku, onda znate da je nezaboravan doživljaj bio ući s njom u zavoj pri većoj brzini, kad se gornji dio auta nakrivi, ali kotači ostanu na zemlji! Ili prijeći preko oveće izbočine na cesti; nije bilo automobila kojim bi mogli poletjeti kao četvorkom!

Prvu verziju Francuzi su napravili 1956, a u popularnom dizajnu predstavljen je publici tek 1961. godine. Osobitost ovog automobila bila je u mjenjaču brzina koji se nalazi s desne strane volana, na komandnoj ploči, i labavoj ručnoj koja bi povučena nerijetko ostala u ruci. Najgora je stvar bila lim - već nakon nekog vremena stvorile bi se rupe na podu, ali one su se lako prekrile tepisima, dok je odlazak na more redovito bio praćen stajanjima i dodavanjem vode zbog pregrijanog motora. Međutim, sve je to bio dio njenog šarma!



Stojadin
   
Stojadin - slika govori tisuću riječi   
Ranih sedamdesetih Fiat je bio izrazito produktivan i jeftin, pa je mnogo puštenih modela našlo put i prema našem tržištu. Među legendarnima svakako se nalazi i 'stojka' (slovenski 'stoenka', makedonski 'stoeden'), odnosno sto dvadeset osmica koja je 1969. čak proglašena autom godine! Kao Zastava 101, odnosno ono što smo 'mi' vozili, počela se proizvoditi u kragujevačkoj tvornici Crvena zastava 1972. godine, otkad je izašlo više modela.

Zagreb, Split, osamdesete, stojadin bi uz brdo povukao bez pardona, nije mu trebala pomoć čak ni kad je bio pretrpan starom kramom koju smo prevozili s jednog mjesta na drugo. Bio je to automobil i više nego dovoljan jednoj četveročlanoj obitelji normalnog ili slabijeg financijskog statusa, ali svake se godine trebalo ulagati u promjenu auspuha. Za kraj, sigurno znate razliku između stojadina i stojadina Sport – model Sport ima tenisku lopticu na kuki!



Najelegantnija od svih - žaba   
   
   
Žaba

Citroën DS, na francuskom jeziku poznat i kao Déesse, odnosno božica, proizvodio se između 1955. i 1975. godine. Kad je 6. listopada predstavljen javno, publika je ostala bez daha nad onim što se pred njima pokazalo. Osim vanjskog dijela automobila, duge, elegantne i neobične karoserije, još više je zapanjilo podizanje automobila pri paljenju i skidanje stražnjeg kotača nakon čega je vožnja bila normalna! Nakon te prezentacije Citroën je dobio oko 12.000 tisuća narudžbi u jednom danu!

Poboljšana verzija iz 1965. godine dobila je ime DS Pallas, po grčkoj božici Ateni Paladi. Nadimak žaba dobio je iz jednostavnog razloga jer je parkiran, zbog velikih prednjih svjetala i bucmastih 'obraza', izgledao baš kao žaba koja se odmara na lopoču. Zašto je dvadeset godina nakon prvog modela povučen iz proizvodnje, nikome nije jasno, tim više što se radi o automobilu koji je ponio titulu najrevolucionarnijeg i najudobnijeg na svijetu, a danas je kao umjetničko djelo izložen u Muzeju umjetnosti u Parizu!


   
Yugo 45   


Yugo

Jedan od rijetkih 'starih' automobila koji još uvijek gmižu po hrvatskim cestama, takozvani Yugo 45, izašao je iz tvornice Zastava nakon Fiata 128, a bio je povezan s ranijim modelom, iako izgledom drukčiji. Za europsko je tržište dobio ime Yugo Koral. Zanimljiva je činjenica da je 1985. proglašen najjeftinijom kupovinom u SAD-u, ali ni to nije pomoglo 'jugiću' da opstane na stranom tržištu.

Naime, priča se o velikom fijasku vezanom uz Zastavu i Yugo. Kad je prva pošiljka automobila krenula za SAD, istim se putem i vratila jer Yugo nije ispunjavao njihove standarde. Bilo je slučajeva da se nisu mogli podići prozori, a ispod tapecirunga umjesto prozora stajala je poruka: 'Kakva plata, takva vrata!' Svaki daljnji komentar je suvišan! Opstanku ovog automobila želimo svu sreću!


   
NSU Prinz, automobil ludih sedamdesetih   


Prinz

Vjerojatno se malo tko sjeća ovog doista starog modela automobila, Prinza, koji izašao ispod čekića njemačke tvornice NSU, utemeljene 1884. godine. Radi se o tvornici koja je prva počela s proizvodnjom modernih bicikala i napustila stari dizajn s velikim kotačem. Godine 1928. godine NSU je prodan talijanskom Fiatu, a proizvodnja je spala samo na motocikle, sve do 1957. i pojave Prinza.

Simpatičan izgled odmah mu je donio veliku popularnost, a nakon toga uslijedilo je još nekoliko verzija modela. To je prvi automobil na našim prostorima koji je početkom sedamdesetih godina bio sklapan u Tvornici automobila u Sarajevu. Ako ste tih godina ili ranije kupili Prinza, tj. NSU 1200, vjerojatni komentar bio je upozorenje da pazite kako vozite jer je imao jaki motor, smješten u stražnjem dijelu auta, a sam po sebi je bio lagan. Na semaforu našim djedovima nitko nije mogao konkurirati!


   
Najoriginalniji (uz žabu ) među legendama - spaček   


Spaček

Citroën 2 CV, jedan od najoriginalnijih automobila koji su se ikad pojavili, nekima strašno ružan, a nekima neodoljivo simpatičan, baš kao i ružno pače po kojemu je i dobio ime – spaček! Službeno je predstavljen na 35. pariškom salonu automobila 1948. godine, dojmovi su bili podijeljeni, ali nitko nije ostao ravnodušan prema toj ipak neuglednoj hrpi lima.

Međutim, bio je vrlo jeftin, komotan za četiri osobe i jednostavan. Od kraja šezdesetih pa do početka osamdesetih kod nas je uživao pomalo kultni status, posebno su ga voljeli umjetnici i liberalni intelektualci, ali i oni slabijeg imovinskog statusa. Uglavnom, bez obzira na kvarivost, bio je nepoderiv, pa i dan danas postoje klubovi ljubitelja spačeka. Još jedan od automobila koji još uvijek ima svoje obožavatelje usprkos slabim 'moćima'.


   
Fiat 125 PZ ili pezejac   


Pezejac

Tu se radi o automobilu sumnjivog porijekla, kojem zapravo nitko točno ne zna korijene, ali svi su čuli za njega. Pezejac ćete teško više naći na cestama, možda negdje duboko skrivenog u nekoj staroj garaži čiji vlasnik ima preko osamdeset, a svog ljubimca, koji je ionako prešao malo kilometara, licka i čisti barem jednom tjedno.

To je, naime, Fiatov model, vjerojatno 125 PZ, a proizvodio se između 1967. i 1973. godine. Pezejac je zapravo zaslužan za dovođenje luksuznih automobila u Hrvatsku, ali kvalitetom se baš nije pokazao. Kao i mnoge druge stare modele (osim Lade koja je od svih doista najbolja i nepoderiva), povremeno ga je trebalo pogurnuti da upali, a dim koji je puštao kroz auspuh nije djelovao najnormalnije. Mnogi su ipak svoja prva vozačka iskustva stekli upravo u vožnji pezejcem, pa bi i on imao svakakve priče koje bi nam mogao ispričati.


AS
nedjelja, 19.06.2005.

Mislim da PZ nije zasluzio prisustvo na ovj listi.