Cigle, špriherice, grude, pljuce, šore, klupice – priznat ćete, nebulozni fenomeni za sve koji nikad nisu prošli gradsku inicijaciju – život u kvartu. Nadnaravna urbana pojava, kvart, nema veze s naseljima, ulicama i gradskim razgraničenjima. Ak' ne kužite da je siva zgrada u ratu s bijelom, da nema šanse da prođete X ulicom zbog šprihera neprijateljskog tabora ili vam nije jasno da je neizmjerno inteligentno kupiti ciglu koju vam na prodaju nude lokalni štemeri, onda više nemamo što pričati... Šoraaa!
Foto: tportal.hr
Oš kupit ciglu?
Omiljeni štemerski obrt za pobiranje love od uplašene klinčadije bio je – prodavanje cigle. Priča je uglavnom išla tako da huligani s komadom cigle dočekuju likove na usamljenim mjestima s pitanjem hoće li istu kupiti. U slučaju da neinformirani prolaznik nije raspoložen za trgovinu, cigla mu se lako mogla obiti o glavu. Ukratko, kupovali ste odgodu njene upotrebe na nekom od dijelova vlastitog tijela. Kažu da je ciglarski ulet za punjenje gaća došao od sarajevskih uličara, no sedamdesetih i osamdesetih postao je trade mark svakog ozbiljnijeg kvarta.

Je l' znaš da mu je umrla baka?
Daleko autohtoniji ulet za dobivanje batina bila je tužna priča o smrti bake. Ekipa koja je pozavršavala škole u rekordnom vremenu, te je imala čitav dan za sjediti ispred najbližeg dućana do škole i otimati dječurliji kusur, običavala je začiniti istjerivanje love iz džepova srcedrapateljnom pričom. 'Ej, mali, stani malo' - dotrčala bi huliganska trupa do balavca koje je tek otvarao svoj sladoled. 'Je l' znaš da je mom frendu umrla baka, i sad je u totalnom ku… Ono, fakat je tužan i neraspoložen.' Ako niste pokazali novčanu sućut za uplakanog razbijača, sladoled bi završio na podu, a facu bi vam osvježio prasak nečije šake.

Špriherice
Tko nije imao malu praćku napravljenu od obloženih žica (koje bi se pokupile na obližnjim gradilištima), nema pojma o tegobnoj kvartovskoj borbi za opstanak. Špriherica bi se oblikovala od onih nešto debljih da bi se potom ukrasila tankom žičicom koja se omatala okomito na nju. Gumice za katapultiranje su se vadile iz gaća i čarapa koje su imale bijele tanke gumene crkvuljke. Municija, tj. šprihovi ili špriheri, bili su pak načinjeni od komadića deblje ili tanje žice zaobljene u slovo 'u'. Jedno od ključnih kvartovskih oružja, špriherice, postale su nezamjenjivo sredstvo u ratu zgrada, ulica i haustora. Lansiranje debljeg šprihera u glavu mogao vas je koštati krvi, no sve je to bilo u skladu s uličnim ratnim konvencijama.

Pljuce
Kvartovsko topništvo bilo je daleko dobrohotnije od zaobljenih komada žice. Uzela bi se kemijska olovka, rastavila do neprepoznatljivosti, a plastična cijev svečano bi se proglasila pljucom iliti puhaljkom. Meci bi bili sve što stane u tubicu i ima slatki potencijal da zaboli. Uglavnom kamenčić, žičica, a u školskoj, pitomoj varijanti, kuglice od papira. Puhaljke su ipak bile solidno inferiorne šprihericama. Trebalo je stalno sliniti cijev, slonovski puhati i još nišaniti metu. S druge strane, mogućnost da si lansirate špriher u nokat palca umjesto u žrtvu učinio je pljuce pogodnijima za one manje tolerantne na herojsku bol.

Foto: studentnet.hr

Šore
Trnje - Trešnjevka, Srednjaci - Knežija, Prečko - Špansko, Ferenčica - Volovčica, još i danas živi sjećanje na legendarne fajtove kvartovskih maminih huligana. Daleko od noževa, pištolja ili zolji kojima se danas igraju nešto ozbiljniji štemeri, međukvartovske šore su se odvijale zdravoseljački 'prsa o prsa'. Bez prevelikih pomoćnih kerefeka ili taktiziranja, tu je bio na snazi dobri stari princip gibanja: 'šaka-nos-patos'.


Grudanje autobusa
Ako je igdje fakor iznenađenja zadesio javni gradski prijevoz, onda je to bilo u obliku rafalne paljbe na autobusna, tramvajska i automobilska stakla na strateški izabranim punktovima kvarta. Taman kada ste ugrabili sic i odlučili nasloniti glavu na staklo, bam! Gruda na pola centimetara od vaše face. Snježni desant na vozila u prolazu spada među jače zimske discipline kvartovske ekipe koja nije imala za skijanje.

Haranje gradskim vrtovima
Ljudi koji su se doseljavali u nove kvartove u osamdesetima imali su nevjerojatne povrtlarske ambicije. Između blokova cementa bila je vrhunska fora poštihat komad preostale zemlje i napraviti si vrt gdje su ti ljubitelji jestivog bilja uzgajali svoje rajčice, feferone i višnje na par metara od ceste. Tek toliko da ih gastronomski obogate olovom. Mnogi je kvartovski štemer ispekao svoj zanat harajući tim urbanim čudima hortikulture i nadobivao se proljeva od nezrelih jabuka, kukuruza ili šljiva.

Foto: dna.co.yu

Kvartovska klupica
Kao što smo već dali naslutiti, kvart je stanje duha, sustav ideja, ljestvica vrijednosti i jedan od boljih odgovora na pitanje čemu život. U središtu tog svetog mikrokozmosa stoji – klupica. Premda, dopustit ćemo, stanovnici kvarta mogu sjesti gdje god im se prohtije, na kvartovskoj klupici skuplja se lokalna aristokracija, vjerni čuvari kvartovske ideologije, navada i pravila ponašanja. Za razliku od ostalih generičkih predmeta za sjedenje, ovdje se radi o jedinstvenoj tzv. 'kužiš, ono, e' klupici, gdje se pomoću par svetih ključnih riječi kvartovska mudrost prenosi s oguljenog koljena na oguljeno koljeno.

Kvartovska birtija
Oronuli štemeri, koji su dali svoje najbolje godine radijusu od 20 metara oko svoje zgrade, uglavnom s vremenom migriraju par metara dalje od klupice – u kvartovski birc. Tamo se priča uglavnom svodi na pjevanje lokalnih junačkih epova i tračeva iz okolnih haustora. Ekipa si, usto, praktički sama poslužuje pića, svi napamet znaju što, kada i koliko drugi cugaju, a sve je okrunjeno činjenicom da je i vlasnik vjerojatno kvartovska faca što čini prostor nekom vrstom produžetka dnevnog boravka.

Mali nogomet
Kvartovski nogač nema veze s loptom, a još manje s travom. Tu se dribla s uletima, forama, kurenjima i svim majstorskim fintama interne zeke-peke. Igra se na asfaltiranom parkiralištu, po mogućnosti pred zgradom. Nadalje, golovi moraju biti kvartovski ručni rad – gajbe, drvene kašete, naslagane majice ili u graničnom slučaju lokalni pokušaj varenja par metalnih šipki. Možda najvažnije, na deset sekundi od svakog igrača u svakom trenutku igre mora se nalaziti hmeljna tvar pod krinkom flaše, limenke ili q–packa. O ostalom se možemo dogovoriti nakon tekme.






   



Izvor: Tportal