10 izgubljenih bisera thrash metala 80-ih :: Muzika ~ Koncerti ~ Izvodjaci

10 izgubljenih bisera thrash metala 80-ih

Povratnički koncert Anthraxa u Zagrebu nagnao nas je da se prisjetimo i drugih velikana koji su oblikovali metal glazbu tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća, ali ih je povijest možda neopravdano gurnula u drugi plan


Tankard - jedan pogled dovoljan je da znate što možete očekivati


Ovdje se ne bavimo tzv. 'velikom četvorkom' thrasha, koju su činili Metallica, Anthrax, Megadeth i Slayer. Isto tako, ne pišemo ni o 'velikoj teutonskoj trojci' – Kreator, Sodom i Destruction. Želimo prizvati u pamćenje one čija imena još žive samo u srcima danas ugrožene vrste istinskih ljubitelja thrash metala osamdesetih. One bez kojih ni ovi 'veliki' ne bi bili ono što jesu... Pa evo, bez nekog važnog redoslijeda...

1. Tankard

Počnimo s najmanje poznatim i jedinim europskim bendom na popisu. Ali to nisu jedine stvari po kojima se ova njemačka grupa, čiju glazbu bi metal čistunci vjerojatno prije opisali kao speed nego kao thrash, razlikuje od ostalih – riječ je o momcima koji su baš u svakoj pjesmi, bilo za to razloga ili ne, spominjali pivo i općenito glorificirali alkohol. Usto, imali su i smisla za humor, a glazbeno su bili prepoznatljivi po nedokučivim gitarskim solo intervencijama, koje su zvučale kao da svirač premješta prste diljem vrata i preko svih žica, ali trza samo jednu. Krajem osamdesetih i početkom devedesetih snimili su nekoliko kultnih albuma, ali i dan-danas nešto prčkaju po studiju i teroriziraju ljude po kojekakvim retro festivalima u Njemačkoj, gdje pozornicu dijele s nekada renomiranim imenima poput Twisted Sister, Candlemass ili Sebastianom Bachom iz nekada najvećeg metal boy benda Skid Row.

Ključni album: 'Zombie Attack', 1988.

2. Exodus

Prije nego što je stigao u Metallicu kao zamjena za Davea Mustainea (kasnije osnovao Megadeth), Kirk Hammett svirao je u rivalskom bendu iz San Francisca, koji se često spominje kao jedan od rodonačelnika thrasha. Osnovan je još 1982. i bila mu je predviđana velika budućnost, koju zbog nesretnog spleta okolnosti nikada nije uspio doseći. Glazbeno, tu smo imali posla s poprilično kompleksnim kolopletom teških rifova i gitarskih solo eskapada, zapravo – thrash metalom toliko klasičnim da klasičniji ne može biti. Prije nekoliko godina Exodus su se ponovno okupili u jednoj od najranijih postava (bez Hammetta) – međutim, 2002. godine preminuo je pjevač Paul Baloff, kojeg je zamijenio Steve Souza (u jednom periodu osamdesetih je pjevao u Exodusu, ali i u Testamentu); prošle godine snimljen je album 'Tempo of the Damned', a sprema se i novi...

Ključni album: 'Fabolous Disaster', 1989.

3. Flotsam and Jetsam

Drugi legendarni thrash metal bend bio je matična 'horda' još jednog dugogodišnjeg člana Metallice, prije nego su ga Hetfield i Ulrich 'draftirali'. Prva dva albuma – 'Doomsday for the Deceiver' i 'No Place For Disgrace' - bili su opasno blizu savršenstva kakvo su thrash fanovi željeli: višedijelne simfonije sa sporim i melodičnim, ali i brutalno agresivnim dijelovima, zavidno sviračko umijeće i preciznost, pjevačeve vokalne egzibicije (Eric A. K. zvučao je kao prokleti kastrat, samo malo manje ljigavo od, recimo, Michaela Kiskea iz Helloweena!) priskrbili su im kultni status. Usto, progovorili su i angažiranim jezikom o temama poput cenzure (npr. u vjerojatno najboljoj i najprogresivnijoj stvari, 'Hard On You'). Nakon toga utopili su se u prosječnosti. Još uvijek sviraju.

Ključni album: 'Doomsday Fot The Deceiver', 1986.

4. Testament

Neki thrash bendovi (uključujući i Metallicu) unijeli su dašak 'uličnog' looka u svoj imidž, ali Testament sasvim sigurno nisu bili jedni od tih. Ovi vrlo ozbiljni i kompetentni glazbenici prigrlili su sve šablone rock zvijezda, od savršeno friziranih čupa, crne odjeće i kurčenja gitarama, ali jednostavno nisu imali dovoljno sreće. I dok su odlazak prvog pjevača (spomenuti Steve Souza) u rivalski Exodus još uspjeli preboljeti i izvući u svoju korist, dva događaja u kasnijoj povijesti glazbe gurnuli su bend na ovaj popis, umjesto na neki prestižniji. Prvi – još prije prvog albuma 'The Legacy' Testament je smatran članom 'velike thrash četvorke', ali ga je iz nje izbacio Slayer, svojim antologijskim albumom 'Reign In Blood'. Drugi - godinama koje su slijedile, bend se svim silama trudio ponovno ubaciti u taj elitni klub i dobro im je išlo, sve dok se nije pojavila 'Smells Like Teen Spirit' i svu tu priču poslala k vragu. Testament, kao i mnogi drugi, nisu se uspjeli prilagoditi novom ukusu – popucali su po šavovima, a članovi su glavom bez obzira pobjegli iz benda...

Ključni album: 'The Legacy', 1987.

5. Death Angel

Ako je Tankard na okupu držalo pivo, kalifornijski Death Angel imali su nešto drugo zajedničko – filipinsko porijeklo. Momci su još kao tinejdžeri snimili demo koji je producirao Kirk Hammett, a već sljedeće godine i pravi album – bubnjar je u trenutku izlaska 'Ultra-Violence' imao svega 14 godina! Dok još nije napunio ni 18, Death Angel su potpisali za Geffen, ali ta je avantura završila komercijalnim neuspjehom. Prije nekoliko godina ponovno su se okupili i 2004. snimili novi album, 'The Art of Dying'. Znači, bubnjar im sada ima 32 godine...

Ključni album: 'Ultra-Violence', 1987.

6. Overkill

Aduti ovih Njujorčana od početka su bili brutalnost i sviračka tehnika, ali nedostajalo im je kreativne svestranosti kojom bi se natjecali s najvećima. Nisu ih previše voljeli ni mediji ni izdavači, ali jest publika. Metalci stare škole ih i danas spominju kao jedne od velikana.

Ključni album: 'Feel The Fire', 1985.

7. Nuclear Assault

Uz Anthrax i prethodno spomenute, Nuclear Assault bili su jedini ozbiljni njujorški izazivači dominacije Bay Area thrasha – osim toga, bili su vjerojatno i socijalno najsvjesnija metal grupa iz tog razdoblja. Međutim, nikada nisu stremili prevelikoj komercijalizaciji, pa je stoga nisu ni dosegli. Osnovali su je otpadnici iz Anthraxa Danny Lilker (basist i glavni autor) i John Connely (pjevač i gitarist), a bavili su se – uz ostalo – političkim i ekološkim temama. Lišeni mačizma i metal simfo-tirada, jedini su (uz možda Sacred Reich) koje bi danas možda mogao probaviti i netko tko nije ljubitelj thrasha osamdesetih.

Ključni album: 'Handle With Care', 1989.

8. Voivod

Kanađani, i to iz frankofonskog Quebeca. Osim toga, o njima morate znati dvije stvari. Prva – dva glavna člana poznata su pod nadimcima Snake i Piggy; druga – Voivod su zaista čudaci. Potpuno drugačiji od svih na ovom popisu, njihovu glazbu zovu thrashom samo u nedostatku boljeg naziva – zapravo, počeli su kao neka vrsta pijanog cyberpunk projekta, a nastavili s bizarnom kombinacijom nepravilnih ritmova i futurističkih, sci-fi tema. Zbog toga su ih u ono doba zvali 'progresivnima', što je bio eponim za 'koji je kurac ovima', ako ne i uvreda. Vrlo prikladno, njihov najveći hit bila je čudnovata obrada 'Astronomy Domine' Pink Floyda. U novije vrijeme, neumornima nakon šaranja po žanrovima na svoj specifični način, pridružio im se 'odbjegli sin' Metallice Jason Newsted.

Ključni album: 'Nothingface', 1989.

9. Sacred Reich

Kao i Flotsam and Jetsam, oni su iz Arizone. Osim gotovo intelektualnih političkih tekstova, ironije i satire, Sacred Reich uvijek je karakteriziralo 'smanjenje doživljaja', odnosno pojednostavljenje glazbene forme koje nije išlo nauštrb kvalitete. Metalci nisu bili jedini koji su ih slušali. Još uvijek formalno postoje, iako su zadnji studijski album snimili prije devet godina.

Ključni album: 'American Way', 1990.

10. S. O. D.

Punim imenom Stormtroopers of Death, oni su gradili mostove – uz Suicidal Tendencies i D. R. I. (Dirty Rotten Imbeciles), bili su jedan od prvih bendova koji su miješali hardcore punk i thrash metal na zadovoljstvo obje sukobljene grupacije fanova. Zapravo, sve je počelo kao usputni projekt članova Anthraxa i Dannyja Lilkera, prvi album navodno je snimljen za samo tri dana, ali ostao je zapamćen i utjecajan sve do danas. U bendu je pjevao dotadašnji Anthraxov roadie Billy Milano, koji je kasnije osnovao bend sličnog naziva - M.O.D. 1999. snimili su još jedan album, a Milano je nakon toga dospio u središte pažnje metal javnosti kontroverznom tvrdnjom da je, između ostalog, ideja da Anthrax nose kratke hlačice na koncertima bila njegova.

Ključni album: 'Speak English Or Die', 1985.


Aleksandar Holiga
ponedjeljak, 04.07.2005.